Malo je reći da je Zagrepčanku Slavicu Marić oduševio ambijent i
osoblje Opće bolnice Karlovac, kamo je došla na pregled. U ova
turobna, stresna i depresivna vremena prava je rijetkost da netko
ovako iz srca zasipa hvalospjevima jednu državnu ustanovu (u ovom
slučaju županijsku), pa smo stoga u cijelosti odlučili objaviti
dojmove gospođe Marić, koji se munjevito šire društvenim mrežama.
Dobro vam jutreko! Nešto bih vam ispričala o jučerašnjem
danu: Jučer sam bila u Karlovcu, u Općoj bolnici Karlovac, u
Poliklinici VURA kako bih obavila magnetsku rezonancu
kralježnice, radi posljedica od prometne nesreće prošle godine..I
zamislite sad ovo, ne znam da li ste ikada bili u karlovačkoj
općoj bolnici, ali ja nisam, a ovo što sam vidjela i doživjela,
ne sjećam se da toga ima negdje u Zagrebu…
Za početak, Bolnica je na kraju grada, prema Dugoj Resi, na
brdu i u prekrasnoj prirodi..sve je čisto, umiveno, zelenila i
parkinga ima dovoljno i zamislite – ne plaća se! U četiri
pekarnice ispred ulaza u više zgrada bolnice, prodaju se najveće
krafne koje sam ikada vidjela po cijeni od 3,5 kune i
najsavršeniji pereci, ogromni, po 2,5 kune..Na ulazu svake zgrade
ogromni su natpisi, a i unutra je sve obilježeno, šaltera za
informacije (za razliku od napr. Bijele zgrade na Rebru) nema
uopće, jer nema potrebe..nitko se ovdje neće zabuniti..
Na ulazu u krug Bolnice, vani na stazi stoji portir i upućuje
ljude, daje osnovne informacije u kojoj zgradi je ono što
trebaju…i PJEVA na sav glas neku narodnu ljubavnu
pjesmu..Zastanem zbunjeno i s osmijehom gledam čovjeka, koji mi
pjevajući prilazi široko raširenih ruku: “Kuda, lijepa
moja?”…..”Ne sjećam se kad sam zadnji puta vidjela nekoga da
pjeva na radnom mjestu…” odgovorim mu..
Sa širokim osmijehom, pokazujući mi zgradu u koju trebam ići,
ispraća me pjesmom… U hodnicima nema gužve, nema
nervoznih ljudi, čekaonice su čiste, uredne, ima dovoljno
vješalica za kapute, stalaka za kišobrane, koševa za otpad,
dovoljno stolica ili klupa, nigdje nema gužve..
Začuđujuće..Prema meni idu dvije tete u roza uniformama,
pretpostavljam da znaju gdje je najbliži WC…obje mi širokim
pokretima ruku i veselo objašnjavaju i upućuju me..(u Zagrebu
napr. morate točno na odjelu na kojem ste bili, tražiti ključ od
sestre da bi vam dopustili korištenje toaleta ali samo na odjelu
na kojem ste bili (!))
Toaleti čisti, papir najfiniji, bijeli, ručnika papirnatih
dovoljno…21. stoljeće na djelu..Metropola se može posramiti,
zaista posramiti, a plaćamo 18 % prireza od plaće zato što živimo
tu..
Sestra Nives me dočekuje veselo i s osmijehom, u crnoj
haljinici i šašavim čarapama, crnim do iznad koljena a iznad s
crvenom ružom i podvezicom, preko čega ima mini-kutu…Na stolu
su čokoladni bomboni, koje su dobili od pacijenata pa su zato i
posluženi, pregled su mi objašnjavali dulje od 5 minuta i obavili
na zadovoljstvo..Dok sam čekala CD, a nalaz će mi poslati mailom,
sestra Nives mi je, smijući se, objašnjavala kako voli ljude i
kako iskreno obožava raditi s ljudima…
Ovakova bi trebala biti svaka Bolnica u humanom društvu.
Ovakav biste osjećaj trebali imati, jer samo u ovakvom okruženju
i atmosferi sreće, možete ozdraviti ili se pravilno brinuti o
svom zdravlju…Na mjestu gdje imate osjećaj da je onima koji su
tu radi vas, ZAISTA ISKRENO STALO DO VAS!!
Bravo Karlovačka bolnico, bravo ljudi, bravo ravnatelju
Bolnice, zaslužili ste svaku pohvalu!!!
KAportal.hr