Biti dužan, osim ako nije riječ o kreditu za posao ili rješavanje
osnovnih životnih pitanja kao što je stambeno, nekad davno je
bilo društveno neprihvatljivo ponašanje. Danas, u dekadentnoj
fazi potrošačke kulture, banke nas same potiču i mame da odemo u
minus i uđemo u zatvoreni krug dužništva bez previše
razmišljanja. Dovoljno je otvoriti račun u banci, već vam na
kućnu adresu stiže ponuda ili potrošačka kartica s dozvoljenim
minusom bez obzira što možda nemate ni kune na tom računu.
Za mnoge je to poticanje neodgovornog financijskog ponašanja
prevelik izazov o čemu bi imalo ponešto reći oko 330 tisuća
blokiranih Hrvata, što bi bila gotovo svaka deseta punoljetna
osoba u Hrvatskoj. U ovo naše čudno vrijeme banke poput
prepredenih lihvara navlače ljude da se usose, njima je nečija
uništena sudbina samo dio statistike u kalkuliranju profita. U
ekstremno suprotnoj situaciji živjelo se ovdje u nekim drugim
vremenima: suočene s nestašicom novca u vrijeme kad novac banaka
nije bio virtualan, pokušavale su ograničiti emisiju kredita
građanima. Ali, na ovim prostorima ljudi su do savršenstva
uvježbali vještinu pod radnim nazivom “snađi se, druže”.
Nije bilo propisa u kojem se nije tražila i pronašla rupa. I u
nepotrošačkom društvu ljudi su voljeli trošiti. I kao što se vidi
iz teksta u nastavku, nisu birali sredstva da dođu do jeftinog
novca za trošenje.
“Krediti”, Karlovački tjednik, 30. rujna 1979.
Na Kreditnom odjelu Karlovačke komercijalne banke, koji je
najbolji barometar kreditne potrošnje, posljednjih nekoliko
mjeseci, a posebno stupanjem na snagu novih uvjeta za
kreditiranje kojima su osjetno povećana učešća za sve vrste
potrošačkih kredita, uz primjetnu stagnaciju već klasičnih
kredita nezapamćen skok bilježe takozvani liječnički krediti, te
krediti koji se izdaju za preseljenje. Na temelju ovih
pokazatelja nameće se ocjena da je proteklih nekoliko mjeseci,
naglo, u Karlovcu porastao broj kronično oboljelih osoba, odnosno
da je izgrađeno na desetine novih stanova. I jedna i druga
pretpostavka ne odgovara stvarnosti, već je riječ o “spretnom
manevru” preko kojega pojedinci uz odgovarajuće potvrde nadležnih
organa, odnosno liječnika, dolaze do kredita koji nisu opterećeni
učešćem.
Da ova pojava nije beznačajna, najbolje govore podaci. U
siječnju, veljači i ožujku broj izdatih kredita za ove namjene
iznosio je desetak mjesečno, no stupanjem na snagu novih
restriktivnih mjera taj broj se nekoliko puta povećao i samo za
proteklih 8 mjeseci Karlovačka komercijalna banka izdala ih je
oko 280. Banke su pred ovom najezdom nemoćne jer se krediti
izdaju na osnovu potvrda. Kolektivu je vrlo teško, čak nemoguće
ocijeniti kome je, recimo, liječnički kredit potreba a kome nije.
Istini za volju ne radi se pozamašnim sredstvima, no ostaje
pitanje koliko su pojedine službe i medicinske ustanove, koje
izdaju potvrde na osnovu kojih se dižu krediti, spremne da svojim
ponašanjem pomognu stabilizaciju. Sasvim je sigurno da su ti
kolektivi usvojili stabilizacione programe, no ovi konkretni
primjeri ipak ukazuju da ih nije mimoišao formalizam.
Pripremio Tihomir Ivka
