Naša najuspješnija glumica u četvrtak navečer uživo je snimala
hollywoodski film ‘Lost in London’. U ekskluzivnom razgovoru za
Vijesti.hr ova je Karlovčanka otkrila kakav je
Woody redatelj i na koga je podsjeća, ali i kako je iščašila
koščicu u šaci.
Naša je glumica Zrinka Cvitešić u četvrtak
navečer bila dio povijesti. Osim što je prva Hrvatica koja je
dobila najugledniju kazališnu britansku nagradu “Laurence
Olivier”, sada je glumila u filmu koji je u isto vrijeme
sniman i emitiran u kinima diljem Engleske i Amerike. Riječ je o
redateljskom prvijencu slavnog Woodyja
Harrelsona koji je napisao scenarij za film, ali ga i
režirao.
Ekskluzivno iz Londona o novom uspjehu u filmu “Lost in
London” razgovarali smo sa Zrinkom.
Kako je uopće došlo do suradnje s
Woodyjem?
Suradnja uvijek počinje na sličan način. Casting director nazove
tvoju agenciju i preko agenta pozove na audiciju, svojom ili
režiserovom željom. Tako je bilo i sada. Shaheen Baig je, inače,
jedna od mojih najdražih casting directora s kojima sam radila.
Ipak, sam odabir glumaca napravili su Woody i Owen Wilson.
Što vam je palo na pamet kada ste čuli o kakvom je
projektu riječ, ipak je to prvi put da je itko pokušao nešto
takvo izvesti?
Volim hrabre ljude, mislim da nema apsolutno ništa dobro u
strahu. I volim ljude koji ne ostaju samo na odsanjanim snovima,
već kreću u pokušaj realizacije! Ni sama ne bih bila tu gdje
jesam da se nisam usudila. I da, posebno volim osjećaj kad nesto
radiš “prvi put”. Ukratko, jedino što sam znala je da želim biti
dio tog, dio ekipe koja će ispisati neku novu stranicu u
povijesti filma.
Kakav je Woody redatelj, ali i glumački
partner?
Ono što je najbitnije – divan prema ljudima. Jako me podsjeća na
mog Branka Ivandu u tome, ono što je najvažnije je da se ljudi
koji zajedno rade vole. I samo to mu je zapravo bitno.. Ljubav i
veselje. Iz mog dosadašnjeg iskustva uvijek su najveći glumci i
režiseri najjednostavniji ljudi.Tako je i u Woodyjevom slučaju.
Iako nije lako kad ti je režiser i tvoj jedini partner. Jer se
želis požaliti koji put partneru na režisera i obrnuto (smijeh).
Najdraži dio svakako je bio zajedničko stvaranje scenarija jedan
na jedan. Već dugo nisam imala takvu potporu i pohvalu od
kompletne ekipe ispred i iza kamere kao u ovom projektu. Na tome
sam svakako najviše zahvalna. Dugo ste radili na ovome
projektu, no sve se odvijalo u tajnosti?
Woody je htio do samog kraja da sve bude u najvećoj mogućoj
tajnosti. Najljepše i najveće stvari se ionako rađaju u tišini,
ako mene pitaš. Rad je zapravo više bio sličan radu na kazališnoj
predstavi. Za mene predivno – spoj kazališta i filma. I to i je
bila velika Woodyjeva želja, da jednom uspije spojiti svoje dvije
ljubavi… Naporno smo radili dva i pol mjeseca. Umor je
popriličan, moram priznati.
Kakva je bila vaša uloga? Nagađalo se da se radi o
čarobnici.
Igrala sam djevojku koju Woody upoznaje na putu kroz jednu noć.
Pomalo neobičnu i nesvakidasnju, ali ne, nikakvu čarobnicu. Samo
osobu koja je na višoj duhovnoj razini od većine drugih ljudi,
recimo to tako. I Woodyjeva želja je bila da se u filmu zovem
Zrinka. S obzirom da mi je jedini partner u filmu Woody, puno je
ovisilo zapravo u kakvoj će energiji on do mene doći, jer prije
ima za odigrati nekih pola sata.
Na fotografijama se činilo da se radi o akcijskoj
sceni?
Ne, nema akcijskih scena u mom slučaju, ali zbog jednog glupog
pada jedna isčašena koščica u desnoj šaci i podosta natučeno
koljeno.
Britanski mediji su se rapisali da je umalo bilo problema
jer je dio grada gdje ste trebali snimati bio zatvoren zbog bombe
iz Drugog svjetskog rata. Je li doista bila panika ili?
Ribari su našli u Temzi točno ispod Waterloo Bridgea bombu iz
Drugog svjetskog rata. Naravno na dan kad smo išli u live
streaming u kina. Most je bio zatvoren, a nama ondje
završava film. Na svu sreću otvorio se do navečer.
Hoće li hrvatska publika dobiti možda priliku vidjeti
film?
Film ide par dana u studio na malo došminkavanje, a onda ide van
i moći će se vidjeti, naravno.
Dio vaših prijatelja stigao je u London gledati film
uživo. Kakve su reakcije?
Da, neki su prijatelji došli do Londona, neki su letili u New
York. Najbolje što sam čula, u kinu na Piccadyliju kad sam se
pojavila na platnu petero ljudi se diglo i počelo vrištati: “She
is ours, she is from Croatia”. Ne, nisu bili moji frendovi
(smijeh). To je moram priznati nešto na što budeš najponosniji.
Kakvi su sada planovi nakon ovog uspjeha?
Planovi za dalje – spavanje, spavanje i opet spavanje. Zadnjih
tjedan dana smo radili od 8 navečer do 7, 8 ujutro. A s obzirom
da se nisam uspjela prebacit na novi ritam, spavala sam po tri
sata uglavnom. A već u ponedjeljak kreće turneja po Francuskoj sa
Pipovom predstavom iz HNK Zagreb. To je dovoljno razmišljanja
unaprijed zasad.
Imate li nekih želja? Što si želite?
Što si želim? Danas je moja nećakinja Lu od 7 mjeseci rekla
“tata”. Želim si da što manje propuštam takve trenutke.