U zahvali koju je u ime svih nagrađenih na svečanosti karlovačkog sporta izrekao Đanković nije zaboravio spomenuti i svoje prve suradnike bez koji, kako kaže, ne bi dobio ovo visoko priznanje karlovačkog sporta:
– Počašćen sam ovim priznanjem i zbog činjenice što mi je dodijeljeno u godini kad moj klub, Rukometna škola Karlovac, obilježava jubilej 15-tu godišnjicu postojanja. Ponosan sam, međutim, i što sam se našao među svim sportskim velikanima karlovačkog sporta koji su dosad dobili ovo visoko priznanje, a posebice zbog činjenice da sam stao uz bok svih sportskih entuzijasta koji su do danas primili nagradu za dugogodišnji rad u sportu. Zahvaljujem svim trenerima škole koji se maksimalno angažiraju i daju sve od sebe da je naša škola najbolja u Hrvatskoj. Rukomet je moja druga ljubavi, a prva sportska!
JABUKA NE PADA DALEKO OD STABLA
Da “jabuka ne pada daleko od stabla” opet se pobrinuo tata Miloš. Sinu Dinku rukomet je životno opredjeljenje. Nakon što je po završetku igračke karijere nekoliko godina bio profesionalni trener HRK Karlovac gdje je stekao potrebno trenersko iskustvo i znanje, trenersku karijeru nastavio je u Poreču gdje danas trenira istoimenog premijerligaša.
– Odlučio se za poziv trenera i ja ga u tome podržavam koliko mogu – kaže “stari Đani”.
Može li Dinko do klupe RK Zagreb i do reprezentacije? – Još je mlad, sve ovisi o njemu. Koliko će biti uspješan trener i koliko će raditi na svom usavršavanju. Ako i u tome bude dobar, ništa nije isključeno.
HRK Karlovac je ispao iz Premijer lige? – Rukometna škola je inkubator za stvaranje rukometnih kadrova i nemamo utjecaja na takozvanu nadogradnju, na rad ostalih klubova u gradu. HRK Karlovac je puno dobio od Rukometne škole, kao što je i Škola puno dobila od HRK Karlovac, jer naši mladi igrači imaju motiv jednoga dana zaigrati u prvoligaškom klubu. Spletom različitih okolnosti Karlovac je ispao iz Premijer lige i ja se nadam da su u klub iz prošlosti od toga nešto naučili. Trenutno su dobro plasirani u Prvoj ligi a s pojačanjima koja su im nedavno pristupila, mislim na povratak Obranovića i Ostarčevića, nisu bez šansi vratiti se u Premijer ligu.
PROPALA PIRAMIDA RUKOMETA
Što je s takozvanom piramidom rukometa u Karlovcu o kojoj se prije 10-ak godina puno pričalo a danas se niti ne spominje? – Kad smo osnivali Rukometnu školu razgovarali smo i o tome da će RK Dubovac biti prvi, a RK Gaza drugi prateći klub HRK Karlovca. To nažalost nije profunkcioniralo tako da danas imamo problem gdje igrači koji više nisu za Rukometnu školu mogu nastaviti igrati. Karlovac ima solidan kadetski i juniorski pogon odakle regrutiraju igrače za svoju prvu momčad, dok bi Dubovac i Gaza trebali preuzimati one igrače koji nisu za Karlovac a trebali bi stjecati igračko iskustvo za danas-sutra odlazak u naš prvoligaški klub.
Da, ali imamo situaciju da i Dubovac i Gaza nemaju dovoljan broj igrača? – Mislim da je to stvar unutarnje organizacije i angažmana uprava i trenera. Suradnja sa prvoligaškim klubom bi trebala biti bolja. Rukometni savez bi također mogao više utjecati na tu suradnju jer se ona tiče i odnosi na status rukometa u županiji. To još za sada ne funkcionira ali se nadam da će uskoro.
Ženski rukomet se slabo drži? – U našoj školi imamo dovoljan broj igračica koje bi mogle igrati u dva ženska rukometna kluba. Kad navrše igranje u Školi rukometa mlade igračice više nemaju gdje nastaviti igrati jer nema kadetskih i mlađekadetskih ekipa. To je velik problem. Ponovit ću ono što sam rekao za muški rukomet. Nije problem u Rukometnoj školi, problem je u radu upravnog i trenerskog kadra u klubovima. Nije Rukometna škola kriva za neorganiziranost rada klubova a što je u konačnici posljedica nedostatnog igračkog kadra, kako ženskog tako i muškog.
ENTUZIJASTA JE SVE MANJE
Hoćeš reći da je premalo sportskih entuzijasta? – Na neki način je to točno. Dosta se je toga u posljednje vrijeme promijenilo. Nedostatak novca i slobodnog vremena, slabiji rezultati, utječu na to da se danas manje ljudi nego ranije kad su bile drugačije okolnosti želi biti društveno aktivno jer je to postala obveza koju je teško izvršiti. Zato mislim da svatko tko preuzima obvezu volonterskog rada u sportskim klubovima zaslužuje poštovanje. Na institucijama je da im olakšaju.
I za kraj ovog seta pitanja, kakva je po tebi budućnost karlovačkog rukometa? – Dva su kluba jako bitna za karlovački rukomet. To su Rukometna škola i HRK Karlovac koji bi trebao igrati u Premijer ligi. Dobro je što je Županijski rukometni savez nedavno pokrenuo županijsku ligu. RK Dubovac i RK Gaza bi morali više i bolje surađivati sa Rukometnim savezom, prvoligaškim klubom i Školom rukometa. Morali bi biti organizacijski bolji. Mislim da je to moguće i da ne bi trebali brinuti za budućnost karlovačkog rukometa.
OD MITILE DO TOMLJANOVIĆA
U mladosti je bio talentirani harmonikaš. Svojevremeno je s KUD-om Triglav nastupio na koncertu u Zorin domu. Bio je član gimnazijske ekipe koja je nastupala u kvizu srednjih škola Karlovca. Istovremeno je bio vratar u jednoj od najboljih momčadi RK Dubovac u čijem dresu je postigao sjajne rezultate na domaćoj i međunarodnoj rukometnoj sceni. Za vrijeme studija na Prometnom fakultetu branio je za RK Zagreb koji je bio član Prve lige bivše države. Za zagrebački klub su igrali proslavljeni Žagmeštar, Mervar, Vićan, a igrali su i Karlovčani Miro Šipek i Ratko Knežević. U sportskoj biografiji ima upisano šest nastupa za B reprezentaciju Jugoslavije te nastup na dvije Studentske olimpijade kao član rukometne reprezentacije Zagrebačkog sveučilišta. Bio je trener (posjeduje A licencu) seniorskih ekipa Dubovca i Karlovca (RK Karlovačka pivovara i RK Karlovačka banka) te trener kadetske ekipe HRK Karlovac s kojom je bio dvostruku prvak Hrvatske, a s juniorskom ekipom Karlovca je prvak države. Obnašao je i dužnost trenera kadetske reprezentacije Hrvatske na EP-u i Luxembourgu i u Poljskoj… itd, itd.
Prilično si talentiran a rukomet si izabrao, kažeš za svoju prvu sportsku ljubav? – Utjecaj na moje sportsko – rukometno opredjeljenje imali su, prvo Mihajlo Prezelj – Mitila,a potom Vinko Tomljanović. “Mitila” je sve nas mlade, starije, iz moje generacije i mlađe na Dubovcu i u Karlovcu, zarazio sa rukometom. On nam je mnogima, pa i tebi koji si samnom izrastao u istom dubovačkom klubu, usadio ljubav prema tom sportu koji nosimo do danas. “Mitila” je temelj karlovačkog malog rukometa. Tomljanović stoga što sam se zbog njega, na njegovu preporuku 1985. godine, počeo baviti trenerskim pozivom. Od početka je podržavao nastajanje Rukometne škole. Lobirao je za nas kod Hrvatskog rukometnog saveza. Sve ostalo je došlo samo po sebi.
KAŠonline