Do 1990.-e godine Karlovac je bio zbratimljen s Kragujevcem u
Srbiji i to bratimljenje nije bilo mrtvo slovo na papiru. Od
kraja 60-ih godina do ratnih zbivanja intenzivna suradnja i
prijateljstvo doživljavalo je vrhunac Karavanom “bratstva i
jedinstva” kroz koju su svake godine desetine Karlovčana
gostovale kod nepoznatih ljudi u Kragujevcu i obratno. S ratnim
zbivanjima dogodilo se logično, svi su kontakti prestali, iako
danas i na službenim stranica Karlovca i na službenim stranicama
Kragujevca stoji da su Karlovac i Kragujevac potpisnici povelje o
bratimljenju koja očito nikad nije poništena.
S dolaskom rata Karlovac je ljubav s Kragujevcem zamijenio
intenzivnim odnosom s talijanskom Allesandrijom čija su vlast i
građani nesebično pomagali humanitarno Karlovac u najtežim danima
pritiska agresije srpskih pobunjenika s Korduna, potpomognutih
vojskom koja se u to doba licemjerno i dalje zvala Jugoslavenska
narodna armija. Karlovac se simbolično odužio talijanskim
prijateljima tako što je most na Kupi između Dubovca i Drežnika
prozvan imenom Alessandrije, a njihov ratni gradonačelnik Taverna
doživio je rijetku čast da ga Karlovac 1999. proglasi počasnim
građaninom. Naime, od 1955. kad je počasnim građaninom Karlovca
proglašen Josip Broz Tito, samo su tri osobe uz Tavernu
proglašene počasnim građanima Karlovca i to svi u zadnjem
desetljeću prošlog milenija.
Otto von Habsburg i kardinal Franjo Kuharić iz razumljivih i
direktor grada Münchena Horst Reif iz manje razumljivih razloga.
Tako gledano, svaka je gradska vlast imala intenzivne odnose s
nekim od stranih gradova; u socijalističko doba s Kragujevcem, u
ratno doba s Alessandriom, u Vukelićevo doba s Münchenom, SDP-ova
je pak vlast uspostavila bliske odnose s prijateljskim gradom iz
SAD-a, Kansas Cityem. Ova aktualna se nekako više “fura” na samu
sebe u zadnjih 10 godina, negoli na bijeli svijet. Ne znamo je li
to dobro ili loše, ali o ekonomiji se uvijek može nešto naučiti
od sebe naprednijih. Ako se pak ravnamo po politici i tehnologiji
vlasti, tu se slažemo da vanjska iskustva ovoj vlasti nisu
potrebna; u tome su se usavršili toliko da bi gradovi pobratimi
imali što naučiti od njih, a ne obrnuto.
Ovaj put donosimo crticu iz prošlosti o tome kako su i zašto
nekad uspostavljala prijateljstva među gradovima; konkretno ono
između Kansas Citya i Karlovca usred hladnoratovske podjele
svijeta.
Bratska suradnja i preko oceana, Karlovački tjednik, 23.
lipnja 1977.
U utorak (20. lipnja) u Skupštini općine Karlovac održan je
službeni razgovor između predstavnika Karlovca i Kansas Cityja,
iz Sjedinjenih Država Amerike. Delegaciju tog sjevernoameričkog
grada u kojem živi oko 25 tisuća naših iseljenika vodio je Loren
L. Taylor, opunomoćenik gradske uprave, a Skupštinu općine
Karlovac zastupao je njen predsjednik Ivica Vukelić. Srdačnom i
prijateljskom razgovoru prisustvovali su predstavnici sva tri
vijeća Skupštine općine Karlovac i predstavnici svih
društveno-političkih organizacija i zajednica općine Karlovac i
Zajednice općina Karlovac. “Naša dva grada” – naglasio je u svom
izlaganju Ivica Vukelić, predsjednik Skupštine općine Karlovac –
“na inicijativu naših iseljenika u Kansas Cityju i odluke
gradskih vlasti tog grada, kao i na temelju odluke sva tri vijeća
Skupštine općine Karlovac, uspostavljaju prijateljske odnose i
bratsku suradnju u cilju međusobnog upoznavanja, uzajamnog
razumijevanja među našim građanima, čime daju svoj doprinos
razvijanju suradnje među narodima naših dviju država.
Prijateljski odnosi i suradnja, kao izraz i težnja za najširim
oblicima odnosa i suradnje dvaju gradova, temelje se na trajnom
povezivanju radnih ljudi i građana naših gradova, sa ciljem
razvijanja i produbljivanja odnosa s našim iseljenicima,
građanima Kansas Cityja, na ostvarivanju i razvijanju privrednih,
kulturnih i sportskih manifestacija, razmjeni iskustava i
suradnji u oblasti privrede, obrazovanja, nauke, kulture kao i u
drugim oblastima društvenog života za koje naša dva grada utvrde
zajednički interes. Naša zemlja, Socijalistička Federativna
Republika Jugoslavija, sada i ubuduće će razvijati odnose i
suradnju svim zemljama na principima aktivne, miroljubive
koegzistencije, suradnju sa svim narodima i snagama koje se bore
za mir, ravnopravnost i opći napredak u svijetu…”
Predajući simbolični ključ Kansas Cityja predsjedniku Skupštine
općine Karlovac, Loren L. Taylor je rekao: “Potpisivanjem ove
povelje, radnim ljudima i građanima Karlovca nisu otvorena samo
vrata našeg grada već i srca svih naših građana. Uvjeren sam da
ćemo ostvariti sve ciljeve koji su upisani u povelju. Zahvaljujem
se na srdačnom prijateljskom gostoprimstvu i posebno naglašavam
zadovoljstvo što smo vidjeli Partizansku bolnicu na legendarnoj
Petrovoj gori. To je nasljedstvo što su ga Jugoslaviji ostavili
partizanski heroji, nasljedstvo je cijelog čovječanstva.”
U povelji o prijateljskoj i bratskoj suradnji Karlovca i Kansas
Cityja, posebno je naglašeno:
…Dva grada daju svoj doprinos naporima svih naroda u
ostvarivanju plemenitih ciljeva utemeljenih na principima
Organizacije ujedinjenih naroda. Ovi veliki ciljevi pridonijet će
zbliženju naših gradova i unaprijediti tradicionalne prijateljske
odnose naših naroda…
Pripremio Tihomir Ivka
