Kvaliteta zraka u Karlovcu mjeri se još od 1975. godine kad je
uspostavljena mjerna stanica u Domobranskoj ulici, tadašnjoj
Ulici Jugoslavenske narodne armije. Kao visoko industrijalizirani
grad sa specifičnom mikro klimom u to je doba Karlovac bio među
gradovima s najgorim zrakom, kao što je i vidljivo iz teksta koji
smo izvukli iz zaborava ove nedjelje.
U međuvremenu smo temeljito privatizirani i deindustrijalizirani,
shopping centri koji su niknuli umjesto tvornica zagađuju tek um,
ne i zrak, na cestama su prljave dizelaže i Zastavine “fićeke”,
“stojadine” i “jugiće” bez katalizatora, zamijenili auti sa
Zapada s jačim standardima ograničenja emisije otrovnih
nusprodukata izgaranja goriva u motorima, zakoni su se
postrožili, ugljen je gotovo nestao s liste tvari kojima se
grijemo, Toplana je također pojačala ekološke standarde u svojoj
bezobrazno skupoj usluzi grijanja radijatora u stanovima…puno se
toga promijenilo, pa danas možemo biti zadovoljniji kvalitetom
zraka, barem tako kaže resorni županijski pročelnik Marinko
Maradin. Dapače, nakon dugih desetljeća pukog konstatiranja
stanja zagađenosti zraka, Karlovačka županija po prvi put
izrađuje Program zaštite zraka u Karlovačkoj županiji. Po svemu
sudeći, imat ćemo sve čišći zrak, nadamo se samo da netko od
nadležnih neće zaključiti da se od čistog zraka može živjeti…
“Zagađenost zraka daleko iznad normale”, Karlovački
tjednik, 17. veljače 1977.
Odsjek za higijenu Okoline karlovačkog Medicinskog centra “Dr.
Dragomir Drakulić-Puba” već nekoliko godina obavlja ispitivanje
zagađenosti zraka u građu. Ispitivanja u prošloj godini pokazala
su, da je Karlovac u Hrvatskoj treći po zagađenosti, iza Zagreba
i Rijeke. To je konstatirano na temelju rezultata koje su
pokazali mjerni aparati koji su postavljeni u centru grada u
Ulici Jugoslavenske narodne armije i u staroj bolnici na Dubovcu.
Osnovni indikatori zagađenosti zraka su dimne čestice (čađa) i
sumporni dioksid. Spomenut ćemo da je za nastanjena mjesta u nas
maksimalno dozvoljena koncentracija dima u zraku 50 mikrograma na
kubnom metru zraka, a sumpornog dioksida 150 mikrograma, također
na kubnom metru. Što su pokazali mjerni aparati u prošloj godini?
Na kontroliranom području grada zrak je naročito zagađen dimom,
pa je aparat zabilježio u Ulici JNA koncentraciju dima čak za
osam puta veću, a u Ulici Nade Dimić za oko šest puta veću od
maksimalno dozvoljene. Maksimalne koncentracije sumpornog
dioksida u zraku na obje stanice dostizale su vrijednost do 304
mikrograma po kubnom metru. U Ulici Nade Dimić u toku svibnja i
lipnja prošle godine pojavilo se ukupno u četiri navrata u
trajanju od dva do pet dana ekstremno zagađenje zraka sumpornim
dioksidom koje je dostizalo vrijednost čak 872 mikrograma.
Karlovac je u kotlini s četiri rijeke. Prema podacima
Hidrometeorološkog zavoda Hrvatske, vlažnost zraka je 80 posto, a
više puta i 90 posto. Kotlina je bez utjecaja vjetrova, što
omogućuje stvaranje magle visoke gustoće prvog i drugog stupnja.
Toj magli stvaraju se zagađenja (čađa, sumporni dioksid i
bakterije virusa), jer im upravo ona i pogoduje za veću
koncentraciju, a ona je najveća od prosinca pa do kraja veljače.
Visok sadržaj dima u zraku proizlazi i od nepotpunog
sagorijevanja goriva. Tome doprinose sva ložišta (individualna,
centralna, toplana, industrijski pogoni, prometna vozila i
željeznica). Kako spriječiti tako visoku koncentraciju
zagađenosti? To smo pitanje postavili liječniku Zoranu Murku,
šefu dječjeg odjela Medicinskog centra Karlovac, koji se zajedno
s inženjerom Stjepanom Markovićem, šefom odsjeka za higijenu
medicine Medicinskog centra bavi tom problematikom.
“Trebalo bi u gradu postaviti još nekoliko ispitnih stanica, jer
sadašnje dvije nisu dovoljne. One ispituju zagađenost užeg centra
grada. Ostaje nepokrivena Gaza i Banija, a stanica na Švarči kod
bolnice, kada bi postojala, dala bi potpuniju sliku zagađenosti
tamo gdje nije koncentrirana industrija. Trebalo bi da se osim
zagađenosti dima i sumpornog dioksida mjeri i zagađenost
ugljičnog monoksida, olova i prisutnost bakterija i gljivica.
Kada bi se to ispitalo, moglo bi se ići na lokaciju izvora
zagađenja, što drugim riječima znači postavljanje filtera. Osim
toga grad nema propisa o regulaciji loženja niti inspekcijskog
organa, koji bi obavljao nadzor nad potencijalnim zagađivačima.
Dimnjaci u gradu trebali bi biti najmanje visoki 30 metara,
trebalo bi ložiti kvalitetnijim gorivom…”
Ova godina proglašena je u nas godinom zaštite životne okoline
čovjeka. Prema tome odbor koji postoji i Općinska skupština
Karlovca morat će naći neka rješenja, jer isto tako moramo
spomenuti da podaci u medicini rada i iz dječjeg dispanzera
govore o sve većem broju oboljenja dišnih organa stanovnika
Karlovca.
Pripremio Tihomir Ivka
