Hrvatski političari u posljednjih četvrt desetljeća redom su
tupili o tome kako ovoj državi više ne trebaju veliki ekonomski
mastodonti, poduzeća pod 10-20 tisuća radnika, kako je krupnoj
industriji odzvonilo i kako kičma hrvatskog gospodarstva u
kapitalizmu mora biti fleksibilno sitno i srednje poduzetništvo.
Kao i obično jedno su propovijedali, a drugo su činili;
prenormizacijom, grotesknom količinom parafiskalnih nameta za
namirenje gladnih usta monstruozno državnog aparata popunjenog
stranačkim podobnicima učinili su sve da unište srednji sloj i
protivno svojim proklamacijama, pripremili teren za još veće
ekonomske monstrume od onih u socijalizmu.
Oni u socijalizmu barem su uglavnom bili proizvodne prirode,
dakle u službi stvaranja nove vrijednosti, u kapitalizmu
pogodovalo se ambicioznim mešetarima, pa su najveći i
najugledniji hrvatski poslodavci zapravo krupni prekupci.
Aktualni Agrokor sa svojom najvećom komponentom Konzumom i dramom
oko vlastitog urušavanja je jedan od ekletantnih primjera te
prakse pod već poznatim sloganom: dok je tvrtka profitna, to je
privatna stvar, kad nagomila milijarde duga, onda to postaje
javna stvar, odnosno stvar koju ćemo posredno platiti svi mi.
Konzum, dio tog carstva u nestajanju, u Karlovac je došao s
Todorićem. Poduzeće iz kojeg je Todorićevo carstvo izraslo zvalo
se Unikonzum, ali od 1957. kad je utemeljeno, do Todorićeve
privatizacije nikad nije izašlo izvan granica Zagreba i okolice.
U Karlovcu ga nije bilo, pa ga se ni ne spominje u karlovačkim
novinama. Jedini trag imena Unikonzum našli smo u zanimljivoj
crtici od prije 40 godina, znakovito, u rubrici crne kronike.
Obratite pažnju na visinu izrečene kazne poslovođi “Unikonzuma”.
Danas se takva kazna ne dobije za ubojstvo, a kamoli za
pronevjeru u lokalnoj trgovini bogu iza nogu.
“Novom poslovođi 10 godina strogog zakona”, Karlovački
tjednik, 11. studenoga 1976.
Osnovna organizacija udruženog rada “Slavonija”, koja je u
sastavu Trgovačkog poduzeća “Unikonzum« iz Zagreba, nema sreće s
poslovođama prodavaonice broj 25 u Slavskom Polju, nedaleko
Vrginmosta. Posljednji rukovodilac prodavaonice Miloš Mađerčić
(32) osuđen je na 10 godina strogog zatvora jer je radnu
organizaciju opljačkao za 334.870 dinara.
Naime, u razdoblju od 15. prosinca 1974. godine do 20. prosinca
1975. on je iz prodavaonice uzeo i za sebe zadržao novac i robu u
spomenutom iznosu. Osim kazne zatvora osuđeni je dužan poduzeću
nadoknaditi štetu uz pet posto kamata, a izrečena mu je i mjera
sigurnosti. Zabranjeno mu je da se dosadašnjom i ostalim
djelatnostima gdje se raspolaže ili čuva društvena imovina bavi
pet godina poslije izdržavanja kazne. Mađerčić je prodavaonicu u
Slavskom Polju preuzeo od Nikole Vučinića (51), koji je početkom
ove godine u postupku protiv grupe iz “Tehma-investa” kao
drugooptuženi osuđen na tri godine zatvora.
Primopredaja je obavljena 11. veljače 1974. godine u kući Nikole
Vučinića, gdje je i smještena prodavaonica. Kada je krajem 1975.
godine obavljena redovita godišnja inventura utvrđen je manjak.
Radna organizacija je podnijela prijavu protiv Mađerčića.
Mađerčić nije priznao izvršenje djela kojim ga je teretila
optužnica. Na glavnoj je raspravi tvrdio da nije prisvajao ni
novac ni robu. Međutim, nije mogao objasniti kako je nastao
manjak. U krivičnoj prijavi SJS Vrginmost navodi se između
ostalog da je Miloš Mađerčić uoči inventure krajem 1974. godine
pozajmio novac od poznanika da prikrije manjak koji je nastao već
u prvoj godini kako je postao poslovođa ove prodavaonice.
Pripremio: Tihomir Ivka