Teško se odlučiti kome je u ovoj državi najgore, mladima koji ne
mogu pronaći posao poslije obrazovanja pa su prisiljeni pakirati
kofere, prekarijatu koji pati od slabih plaća i još nesigurnije
egzistencije zbog svojih kratkoročnih radnih ugovora ili
umirovljenicima koji dobivaju bijednu naknadu za 35 godina
odvajanja u mirovinski fond. A izgledno je da će biti i gore jer
Hrvatska je rekorder u EU s 85 umirovljenika na 100 zaposlenih.
Mladi su s pravom nestrpljivi i frustrirani u zemlji gdje se
uspjeh postiže vezama, stranačkom knjižicom, preko namještenih
natječaja, lažnih diploma…Nije jednostavno danas biti mlad i
živjeti od rada u Hrvatskoj, no u nas je rijetko kad bilo bitno
bolje, a i mi smo u međuvremenu postali gizdavi; ne prihvaćamo u
nuždi bilo kakav posao. O tome svjedoče statistike o upražnjenim
radnim mjestima u građevinarstvu, metalurgiji, turizmu i
sugeriraju kako težak rad nije u modi.
Nije neka utjeha za nekoga tko ne može ovdje pronaći posao (u
struci), i razmišlja o konobarenju u Dublinu, no činjenica je da
su i u vrijeme kad je posao mogao dobiti svatko tko je htio,
počeci za mlade bili mukotrpni. Za ilustraciju te tvrdnje ovaj
put donosimo tekst iz davne 1961. godine o uvjetima u kojima su
nekad živjeli mladi karlovački radnici i za kakvu plaću su
radili.
Kad samci nisu sami, Karlovački tjednik, 9. studenoga
1961.
Nedavno je Općinski komitet Narodne omladine u Karlovcu proveo
zanimljivu anketu među 250 kvalificiranih i nekvalificiranih
mladih radnika u 10 industrijskih poduzeća. Odgovori anketiranih
radnika predstavljaju, u neku ruku, prosjek životnih uvjeta 4000
mladih radnika između 18 . i 25 godina koji su zaposleni na
području karlovačke komune.
Na pitanje ankete kolika su bila novčana primanja za deveti
mjesec ove godine, u prosjeku izlazi da je mladom radniku u
metalskoj industriji plaća za septembar bila 16.408 dinara, u
kožnoj 13.353, a u drvnoj industriji oko 12.000 dinara. Kako se
vidi, mladi radnici najbolje zarađuju u poduzećima metalske
industrije, a najslabije u drvnoj industriji. Jedan
nekvalificirani radnik Drvnoindustrijskog poduzeća u Karlovcu
zapisao je u svoj anketni listić da mu je plaća za septembar ove
godine iznosila samo 6800 dinara …
Oko polovice anketiranih ne stanuje kod svoje kuće, već u
podstanarskim sobama, samačkim hotelima i barakama pojedinih
poduzeća. To su, mahom, mladići i djevojke, koji su došli sa sela
i iz drugih gradova da bi radili u karlovačkoj industriji. Kako
je izračunato, na području karlovačke komune ima oko 2000 takvih
radnika. Primijećeno je, također, da mladi radnici teško nalaze
podstanarske sobe, i kad ih nađu, često su izloženi na milost i
nemilost stanodavaca. Naime, pojedini nesavjesni stanodavci,
kojima je izdavanje soba vrst “obrta”, ucjenjuju podstanare
visokim najamninama, a ne pružaju nikakav komfor. Neki anketirani
radnici izjavili su da im podstanarske sobe, za koje plaćaju i do
6000 dinara mjesečno, u veoma lošem stanju ruinirane i da
prokišnjavaju. A jedan mladi metalac duhovito je napisao na on
nije više “samac”, jer da mu je stanodavka uselila u sobu još 5
(slovima: pet!) kolega…
Pripremio Tihomir Ivka
