Moj stav je da Grad mora osigurati uvjete klubovima u njihovim razvojnim uzrastima i te njihove uspjehe predstavljati svim komercijalno zainteresiranim tvrtkama koje bi svoj komercijalni interes našli u profesionalnim pogonima. To ćemo i činiti – kaže Damir Mandić.
Za razgovor s g. Damirom Mandićem, HDZ-ovim kandidatom za gradonačelnika pripremali smo se dugo. Zapravo, razmišljali smo koga od kandidata za novog karlovačkog gradonačelnika odabrati za intervju o sportu a da nas se ne optuži da navijamo za bilo koga. Odluka je pala na g. Mandića jer je on već duže vrijeme “unutra”, uključen u aktualnu vlast, i bilo je za pretpostaviti da bi nam mogao dati relevantnije odgovore na ona pitanja koja bi mogla puno više zanimati građane, odnosno sportsku populaciju. Dakle, prije svega zbog funkcije koju je unatrag nekoliko godina obnašao u “magistratu”. Nakon razgovora, i odgovora koje smo dobili, odabir nam se pokazao ispravnim, pa i samim tim ukoliko bude izabran za gradonačelnika imati ćemo ga zašto “držati za riječ”.
KOŠARKA NAJDRAŽA, RUKOMET BR. 1
Jeste li se u mlađim danima bavili sportom? – S obzirom da sam i u osnovnoj školi bio najviši u razredu “morao” sam se baviti košarkom. Trenirao sam košarku, neki kažu da sam bio perspektivan.
Otac ste triju sinova. Bave li se oni kakvim sportom? – Najmlađi je zaljubljenik u nogomet, trenira u NK Mostanje u limačima, oduševljen je, ostala dvojica nisu baš toliko zagrijani.
Koji sport preferirate? – Košarka mi je najdraži sport. Ipak sam odrastao u vrijeme Dražena Petrovića i Cibone. Nogomet je najvažnija sporedna stvar na svijetu tako da sam redovni pratitelj nogometa. Pogotovo reprezentacije.
Kad ste posljednji put bili na nekoj od utakmica karlovačkog sporta? – Nije baš da stignem redovito na sportske događaje. Uglavnom s klincima odem pogledat poneku utakmicu. Evo zadnja je bila utakmica rukometaša.
Koji je za Vas karlovački sport N0. 1 u gradu? – U ovom trenutku držim da je to rukomet, oduševljen sam uspjehom odbojkašica. Žao mi je što u nogometu nije bilo strpljenja i orijentacije na karlovačku bazu. Uvjeren sam da bi danas i nogomet bio razlog za veselje svih u gradu. Ali na greškama se uči. To boli, ali je učinkovito. Košarkaši se trude. Gospodin Karin s bejzbolašima vrhunski balansira u netipičnom okruženju.
Što znate o karlovačkom sportu? – Ne dolazim iz okrilja sporta kao Damir Jelić, ali imao sam i imam prigodu o karlovačkom sportu slušati i razgovarati s ljudima koji su puno dali karlovačkom sportu ali i sport njima. Sklon sam, valjda jer sam i po svjetonazoru tradicionalniji tip, u svakom ljudskom djelovanju vodit brigu o temeljima na čemu je nešto nastalo. S druge strane vremena u kojima živimo traže nova rješenja i nova promišljanja. Po meni, sportski duh je vrijednost koju u Karlovcu moramo afirmirati na svim razinama. Često kažem sportašima kako je moje mjesto kad je riječ o sportu među navijačima. Da, sport nije samo svojina profesionalnih sportaša već i nas amatera i navijača. Zajedno se postižu uspjesi.
SVAKA KUNA IZ PRORAČUNA MORA IMATI OPRAVDANJE
Koliko je KŠZ samostalna u radu, iako ovisi o sredstvima Grada? – Osobno imam izrazito pozitivno mišljenje o KŠZ-u. Naravno da je njihov rad omeđen jasnim zakonskim propisima. Ono što mi je drago da se zaista svi zajedno trude u tim okvirima tražiti i težiti kreativnim rješenjima. Gospodin Želimir Feitl i gđa. Marijeta Ćelić, izvorni sportaši, daju najbolje od sebe.
Bejzbol je tradicionalno u europskim natjecanjima, rukomet je uspješno prebrodio stečaj i vratio se u Premijer ligu, muška i ženska odbojka se dižu, košarka i nogomet stagniraju a mogli bi bolje… Individualni sportovi, uglavnom borilački, imaju solidne rezultate, veslanje ima olimpijskog kandidata… Sredstva iz Proračuna Grada dostatna su samo za osnovu sportsku aktivnost ali ne i za neke veće domete. Kako bi Grad mogao više poraditi na angažiranju sponzora u najkvalitetnije predstavnike karlovačkog sporta, a što bi taj sport dodatno poguralo naprijed? – Kad sam govorio o novim vremenima i novim promišljanjima mislio sam prvenstveno na područje sponzorstava i podrške profesionalnom sportu. Toliko puta sam čuo kako se prije moglo iz ove ili one tvrtke pokriti puno materijalnih potreba u sportu. Bez uvijanja, znamo da su o tome odluke najčešće donosili ljudi od vlasti i moći. Danas to zakonski nije moguće. A i najveći dio tih tvrtki su privatno vlasništvo. Ipak mi se čini da gradska uprava i sportaši moraju tražiti modalitete gdje će gradonačelnik biti promotor klubova i njihovih uspjeha. Rukomet je spašen upravo zajedničkim naporom gradonačelnika, KŠZ-a i privatnih donatora koji su svoja sredstva darovali rukometu. Moj stav je da Grad mora osigurati uvjete klubovima u njihovim razvojnim uzrastima i te njihove uspjehe predstavljati svim komercijalno zainteresiranim tvrtkama koje bi svoj komercijalni interes našli u profesionalnim pogonima. To ćemo i činiti.
Tvrtka Mladost koristi gotovo 50 posto budžeta KŠZ-a za sportsku aktivnost njenih članica. Brane se da je Grad odredio cijenu sata korištenja dvorana, a zapravo su d.o.o. koji bi samostalno trebao određivati cijenu i tako više pogodovati sportu? – Ovdje bih samo naglasio da je konkretno u objekte za sport uloženo zaista puno sredstava. Slažem se da imamo još puno posla. Što se tiče smanjivanja cijena o tome bih volio otvoriti malo širu raspravu, pogotovo jer se ta sredstva opet vraćaju u objekte. Postotak povećanja sredstava za sport je po meni ključno pitanje. Skloniji sam toj opciji, ali ne samo zbog postotka. Bilo bi dobro, pogotovo u trenucima gdje zbog svojih uspjeha klubovi prelaze u profesionalniji način funkcioniranja, definirati programe gdje će im Grad biti podrška. Iskreno, nisam sklon da se novcem gradskog proračuna financiraju plaće profesionalnih sportaša, ali mlađi uzrasti u kojima će stasat naša karlovačka djeca, za to jesam. Zalažem se da Grad i dalje još više podržava profesionalne trenere koji rade s našom djecom i u klubovima.
Ako postanete gradonačelnik hoćete li u tom pogledu predložiti neke izmjene na bolje za sport, dakako? – Mogu samo ponoviti, da svaka kuna iz proračuna mora imati svoje opravdanje. Gdje god išla, sportu, kulturi, obrazovanju, socijali… Kako ćemo to postići? Jasnim i usuglašenim programima. Naša strategija razvoja sporta je vrlo dobar temelj za odluke od kojih će svi u Karlovcu imati koristi ali i zadovoljstvo.
ZA REPREZENTATIVNE UTAKMICE TREBA SE IZBORITI
Kako bi se po Vama vodstvo Mladosti moglo više potruditi i bolje prihodovati a da svaki put ne “uvlači ruku u novčanik” za aktivnosti sportskih udruga? – Moram reći da je sadašnje vodstvo Mladosti ipak dovelo tvrtku u jednu stabilnu poziciju gdje mi danas možemo razgovarati o ovoj temi. Za početak u onom dijelu vlastitih objekata moraju maksimalno smanjiti troškove, s druge strane zajedno s gradskom upravom za ulaganja u objekte sredstva osiguravati iz izvora koji nisu proračunski. To ih čeka.
Nakon izgradnje prve privatne sportske dvorane tvrtke FIK na Borlinu naš je grad u samom vrhu u državi po kvadraturi dvoranskog prostora po glavi stanovnika. Ali… Kapitalni sportski objekti u gradu o kojima skrbi tvrtka Mladost, osim možda Sokolskog doma, nisu već duže vrijeme osposobljeni organizirati veće, značajnije, sportske događaje, osim ponekog natjecanja u borilačkim sportovima i prvenstva u mini rukometu. Karlovac tako od 2003. i SP-a u rukometu za žene nije organizirao neko svjetsko ili europsko natjecanje. Što učiniti da i Karlovčani u svom gradu mogu ubuduće gledati najbolje predstavnike europskog i svjetskog sporta? – Upravo ovo što sam maloprije rekao: Školsku sportsku dvoranu moramo energetski riješiti, jer i moji gimnazijalci se zimi malo smrzavaju, unutrašnjost dvorane urediti da zaista bude primamljiva vrhunskim sportskim događajima. Uvjeti trenutno ne zadovoljavaju. Naravno, ovdje smo i sami krivi, za reprezentativne utakmice moramo se sami izboriti. Moramo poraditi na vidljivosti. Recimo sad je bio nogometni Euro za dob do 17 godina. Je li jedna skupina mogla biti u Karlovcu? Stadion i hotelski smještaj ne zadovoljavaju u potpunosti. Imamo dosta prostora za raditi. I ove godine nas je zaobišla biciklistička utrka kroz Hrvatsku, a u Karlovcu se na Prvosvibanjskoj biciklijadi okupi više od dvije tisuće sudionika. Kod borilačkih sportova je zanimljiva situacija, oni u jednom dijelu zaista doprinose vidljivosti kako grada tako i Hrvatske. Sve sam ovo spomenuo u kontekstu strateškog planiranja gdje Mladost kao tvrtka, zajedno sa KŠZ-om, gradskom upravom i u konačnici turističkom zajednicom zaista ima dosta prostora za kreativu i razvoj.
Karlovac je nekad bio uspješan organizator AKE i BAI te još niz značajnih atletskih natjecanja, pa i HALS-a. Atletska staza na nogometnom stadionu danas je ruglo i sramota grada. Ako postanete gradonačelnik što ćete poduzeti da se obnovi atletska staza i da Karlovčani opet mogu gledati natjecanja najboljih atletičara Hrvatske, europe i svijeta? – Zajedno s gospodinom Feitlom definirali smo korake koji su nam potrebni za obnovu atletskih borilišta na stadionu, ne govorimo samo o stazi. Staza nam je i dio izbornog programa. Uvjeren sam da će reflektori svijetliti i zbog atletskih natjecanja.
GRAD MORA BRINUTI O REKREATIVCIMA
Puno toga dobroga učinjeno je za rekreaciju građana na Vunskom polju i Foginovom kupalištu. Što je još u planu? Planira li Grad slične rekreacijske zone, sadržaje za građane, izgraditi možda i u nekim drugim gradskim četvrtima poput Dubovca, Grabrika, Gaze, Banije…? Na Švarči već postoji nešto slično. – Ovo je pitanje koje daje jasniju sliku kad spominjemo sport. Grad zaista mora brinuti i o organiziranom bavljenju sportom i o rekreativcima kojima je sport dnevna doza odmora i zabave. Nastavljamo s uređenjem Vunskog polja. Na Foginovo smo posebno ponosni. Trenutno nam je poseban problem kuglana u Mostanju. Projekt je stao. Vjerujem da ću imati priliku sjesti s kuglačima, nogometašima, kudovcima i predstavnicima Gradske četvrti Mostanje te vidjeti što i kako dalje. Iz EU fondova namjeravamo riješiti ovaj problem kao i projekt sportske dvorane pri Osnovnoj školi Rečica. Grad je zajedno s Pivovarom podržao projekt gradske četvrti Dubovac za uređenje rukometnog igrališta, boćališta, igrališta za odbojku na pijesku i fitnes sprava. To je jedna lijepa priča za Dubovac. Pokušavamo ravnomjerno u svim dijelovima grada osigurati pristojne uvjete za rekreativni sport. Za ovaj dio posebno su nam važna vijeća mjesnih odbora i gradskih četvrti. Vijeće gradske četvrti Luščić sa svojim predsjednikom Tomislavom Katićem i građanima pokazalo je kako se upornošću može za svoj kvart učiniti puno. Prvi koraci su napravljeni, sad idemo dalje.
Hokejaši odavno imaju projekt za igralište na Vunskom polju koji je dugo stajao na dnu ladice a nedavno je ponovno aktualiziran. O čemu se tu radi? – Radi se o tome da su hokejaši svojim entuzijazmom, znanjem i kreativnošću pokazali kako se može provesti jedan projekt i natjerali sve u gradskoj upravi da ih shvate ozbiljno. Vidjet ćemo što i kako dalje, pogotovo zbog novog momenta vojarne Luščić.
Više raznih aktivnosti, ne samo sportskih, moglo bi se održati i na košarkaškom igralištu Šanac i igralištu Sokolskog doma. Od sportskih aktivnosti ljeti se igra amaterska Hakl liga u košarci i održava Međunarodna smotra folklora. Ne bi li se u program većeg oživljavanja tih objekata, uz sportske udruge, više trebala uključiti i Turistička zajednica grada? – Nedvojbeno je da u turističkom segmentu nedostaje kreativnosti. Tu ćemo sigurno, ukoliko dobijemo povjerenje građana, povući brze konkretne poteze. Pa i u ovom kontekstu o kojem vi govorite.
DANI KARLOVAČKOG SPORTA
Objekt nekadašnjih prostorija KK Šanac u Šancu je devastiran. On je pod skrbi Košarkaškog kluba ali zar Grad i KŠZ ne bi trebali nešto poduzeti da taj prostor dobije svrhu i da ne bude ruglo grada? – Na ovo pitanje ne bih odgovorio jer me pomalo i sram. Sjest ćemo s ljudima i dogovoriti kako to raspetljati. Pogotovo jer je sad i šetnica koja počinje od tog mjesta nazvana po Zdravku Švegaru.
Na istom se objektu nalazi i ploča koja podsjeća da su u Šancu prije 53 godine gostovali NBA košarkaši. Ta povijesna ploča postavljena je unutar objekta, a kad bi se premjestila na pročelje zgrade, sa šetalištem Zdravka Švegara mogla bi biti jedna zanimljiva karlovačka sportsko-turistička priča. Hoćete li, i kada, išta učiniti da se devastirani objekt dovede u pristojnu formu, a i da se ploča prebaci na pročelje zgrade? – Sve ste rekli.
Što mislite o prijedlogu muzeja sporta u Karlovcu? Jedno vrijeme se razmišljalo o tome, a prijedlog je bio da bude u maloj školi pored gimnazije. – Teško je danas u digitalno doba govoriti o klasičnim muzejima. Radije bih promišljao o danima karlovačkog sporta i sportaša gdje bi živa događanja kroz određena natjecanja mogla postati zanimljiv turistički proizvod.
Što se to planira u bivšoj vojarni Luščić, ili je to samo predizborni trik? – Ministarstvo državne imovine dalo nam je na čuvanje, ja sam rekao da nam je dalo na čišćenje. Iskreno i to je vrijedno, nije više sigurnosno pitanje. Nismo zadovoljni ovim rješenjem, dapače. Osobno sam razočaran. Tražili smo i inzistirat ćemo na potpunom vlasništvu. Pogotovo jer imamo zainteresirane udruge koje žele koristiti prostore u vojarni, a potrebno je urediti igrališta za rekreativce. Urbanistički moramo raspetljat cijeli prostor, dok ne bude potpuno naš, nije realno. Naš plan je za taj dio grada u budućnosti urediti školu u jednoj smjeni. Nakon čišćenja imamo i stvarne programe i projekte s kojima ćemo tražiti vojarnu u vlasništvo. Bilo kako bilo uvjeren sam da ćemo svi zajedno u gradu taj posebno vrijedan urbani prostor urediti na zadovoljstvo sviju. I da će biti razlog razvoja grada.
Onda, kad ćemo se opet vidjeti na nekoj od utakmica u Karlovcu? – Čim prije!
KAŠonline