Petračić – Sinčić, a koji nije do kraja razjašnjen, jer je kandidat Živog zida isprva tvrdio da ga je pred građanima “blatio” Petračić, potom da je to činio šef njegove kampanje, a Petračić je, pak, obje stvari negirao. Kako bilo, moguće da je i to jedan od glavnih razloga što je Živi zid odlučio ignorirati drugi krug i ne podržati niti jednog kandidata, a bilo je i eksplicitnijih izjava, kao što je ona potencijalne nove gradske vijećnice na Facebooku KAportala koja je “mudro” poručila ostalim komentatorima da nemaju pojma i da su “Petračić i HDZ kao prst i nokat”.
U gruboj računici, 4.300 Sinčićevih glasača manje i 500-njak HDZ-ovaca koji su preskočili drugi krug uvjereni u pobjedu Damira Mandića, taman daju tih oko 5.000 birača manje u drugom krugu.
Ako rezultate usporedimo s onima od prije četiri godine, zamisliti bi se trebali svi, no u hrvatskoj politici to je pomalo utopijska pomisao. Naime, HDZ-ov kandidat dobio je 3.000 glasova manje no na izborima 2013. godine, a Petračić ne bi trebao biti previše razočaran i frustriran porazom, jer u odnosu na 2013. godinu ima gotovo 5.500 glasova više. Sve to zajedno ipak nije bilo dovoljno za promjenu vlasti, ali koliko god je iritantan neizlazak golemog broja građana na izbore, pogrešno bi bilo krivnju svaliti samo na njih.
Prepun ideja za dobrobit grada, što je dobrodošlo osvježenje bez obzira na političke ukuse, jer toliko ideja nismo čuli od HDZ-a i oporbe zajedno u proteklih 15 godina (izuzevši, vrijedi još jednom spomenuti, Badovinca čiji je neulazak u vijeće možda i najveći minus izbora), Petračić je imao neočekivano mlaku (ne sadržajem, već učestalošću) kampanju, a počesto je bio i prestručan za šire mase. U zemlji u kojoj glavnim gradom već godinama vlada kralj fontana, populizma i neona, a drugi najveći grad skoro je i drugi put izabrao notornog Keruma, zasipati glasače stručnim pojmovima i brojkama većim od jednoznamenkastih možda i nije najbolji put. Pritom je potpuno zanemario listu za gradsko vijeće, iako je na njoj bilo dosta kvalitetnih ljudi koji su mogli privući još pokoji glas, a i za izostanak potpune i glasne podrške ostatka oporbe snosi dio krivice. Bude li strpljiv i nauči na pogreškama, za četiri godine mogao bi biti jako ozbiljan kandidat za gradonačelničko mjesto. Za početak – prve izjave nakon poraza su za pozdraviti, u odnosu na pasivno – agresivno SDP-ovo razračunavanje s građanima pri njihovim porazima na prijašnjih nekoliko izbora.
Pobjednik Damir Mandić dosad je uglavnom korektno obavljao svoje dužnosti i poslove i korektno se odnosio prema javnosti i prema političkim suparnicima. Njegove izjave su pomirljive, a čak i najžešći oponenti priznavali su mu spomenutu ljudsku korektnost. Zato je ponekad bio izložen i neopravdano oštrim prigovorima internet komentatora i HDZ-ovih oponenata, no kako djeluje kao mudar i inteligentan čovjek vjerojatno shvaća da mnogi za to imaju i shvatljive razloge. Sumnje su i više nego opravdane, ali Mandić ima priliku pokazati svoju iskrenost i barem djelomično promjeniti neke dosadašnje prakse, počevši sa uhljebljivanjem onih sa stranačkim iskaznicama koje već godinama poprima krajnje bezobrazne razine, baš kao i potpuno ignoriranje oporbenih prijedloga i ideja u vijeću. Svi mi koji volimo ovaj grad očekujemo i prestanak politike “netalasanja” i zadovoljavanja prosječnošću i životarenjem, jer Karlovac može i zaslužuje puno bolje, a za prve korake potrebno je tek malo truda i volje.
Od javnosti, pak, Mandić zaslužuje mir nekoliko uvodnih mjeseci, ili onih nepisanih “100 dana”. Nezadovoljstvo ste imali priliku iskazati u nedjelju, sada je red dozvoliti novoizabranom gradonačelniku da pokaže i dokaže koliko je bio iskren u svojim obećanjima.
KAportal.hr
