Ako je suditi po tekstovima iz predemokratskog doba, mi živimo u
paradoksalnoj situaciji jer u ovom višestranačja i slobode govora
imamo manje mogućnosti da izravno odlučujemo negoli je to bio
slučaj u jednostranačkom sustavu. Naime, stranice starih brojeva
Karlovačkog tjednika pune su tekstova o referendumima kao oblika
izravne demokracije i odlučivanja o konkretnim stvarima.
Referendum o vodovodu, o gradnji škola, uvođenja telefona, obliku
zdravstvenog osiguranja za poljoprivrednike, o građenju bolnica i
ambulanti, izdvajanju ili pridruživanju nekoj administrativnoj
jedinici, razdruživanju ili udruživanja radnih
kolektiva…Uglavnom su to bili referendumi o nekom od oblika
samodoprinosa, dakle referendumi o svjesnom odricanju od vlastite
zarade kako bi neko mjesto ili mjesna zajednica došla do nužnih
stvari kao što je vodovod, škola, asfalt… I što je još
zanimljivije, iako su izbori i referendumi bili česti, odazivi
birača su uvijek bili visoki, bliže 90 % nego 40% na ovim našim
demokratskim izborima. U demokraciji gdje bi ih trebalo biti
više, referenduma gotovo da i nema, posebno onih lokalnih kroz
koje bi građani direktno odlučivali o financiranju projekata
važnih za svoj grad ili ulicu. Danas se naše izborno pravo i
demokracija svodi na to da svake četiri godine biramo neke
stranke koje onda pak postave neke ljude da u naše ime odlučuju o
tome kako, gdje i za što će se trošiti novac nas poreznih
obveznika. Mi svake četiri godine glasujemo za ljude koji će nas
u većoj ili manjoj mjeri iznevjeriti kad se vlasti dočepaju, pa
nije ni čudo da je izlaznost na izbore smiješna u odnosu na
izlaznost na socijalističke referendume.
Može se ovdje pomisliti da su ljudi nekad na referendume izlazili
iz straha i da je to bila samo farsa unaprijed donesenih odluka.
Ali, činjenica jest da onih desetak koji nisu izlazili nisu
trpjeli nikakve posljedice zbog toga i da određen broj
referenduma jednostavno nije uspio. Primjerice, kad je raspisivan
referendum o samodoprinosu za gradnju bolnice na Švarči, neke
mjesne zajednice u tadašnjoj karlovačkoj komuni su većinski
odlučile da neće sudjelovati u financiranju gradnje. Tamošnjem
narodu se nije ništa dogodilo zbog toga. “Fasovali” su njihovi
partijski dužnosnici jer su loše pripremili referendum.
“Moćnici”, Karlovački tjednik, 4. rujna 1975.
Četrdeset dva domaćinstva MZ Tušilovića očekivalo je da će javnu
rasvjetu kroz svoje mjesto putem samodoprinosa uvesti bez većih
proceduralnih teškoća. Sada, međutim, kad je ovaj pažnje vrijedan
posao pred završetkom, ispostavilo se da čitava akcija mora
početi od početka. Iako je ova akcija kod velike većine tih
domaćinstava naišla na puno odobravanje, ipak se mora provesti
referendum o uvođenju mjesnog samodoprinosa. To se mora učiniti
zbog sedmorice mještana koji samodoprinos ne prihvaćaju. Kad bi
se radilo o domaćinstvima slabijeg materijalnog stanja (o čemu se
u određivanju iznosa učešća u samodoprinosu vodilo računa), teško
da bi na ponašanje sedmorice ma tko imao primjedbi. Radi se
međutim, o domaćinstvima čije je materijalno stanje u većini
slučajeva bolje od onih koja su samodoprinos objeručke
prihvatila. To ilustrira i činjenica da se među tom sedmoricom
nalazi i privatni ugostitelj, vlasnik vrlo atraktivnog i
posjećenog ugostiteljskog objekta u Tušiloviću. Čini se, baš zbog
njega u elektrifikaciji mjesta došlo je do “kratkog spoja” jer
preostala šestorica rezoniraju: “kad samodoprinos ne prihvaća on
koji je imućniji od nas nećemo ni mi”. Na drugoj strani taj
ugostitelj kako nam rekoše izjavljuje: Tko “šljivi” mjesnu
zajednicu i njenu javnu rasvjetu. Ja imam para i ako hoću javnu
rasvjetu uvest ću sam.
Valjda po
onoj narodnoj da u svakom žitu ima kukolja počesto se u mjesnim
zajednicama nađe jedan ili više “špekulanata” koji podcjenjivački
gledaju na kolektivne akcije svojih sugrađana. Velika većina
tušilovačkih domaćinstava nalazi se sada u situaciji da mora
provesti referendum samo zato da se manjina “moćnika” zakonom
privoli na samodoprinos. A nije li svima jasno da je takav posao
suvišan i da će se bespotrebno utrošiti vrijeme i sredstva oko
organiziranja referenduma.
Pripremio Tihomir Ivka