– Strašno sam razočaran kud ide moja Hrvatska. Da, star sam i oronuo, imam 90 godina i pripremam se za odlazak, nažalost, umrijet ću razočaran, priča nam pukovnik Hrvatske vojske, Karlovčanin Martin Jendrašic koji je u obranu domovine prvi put ustao kao golobradi mladić, pa onda još jednom kao 65-godišnjak. Kako nam je rekao, ima pitanje za svoje bivše suborce: Zašto je Tito toliko cijenjen u svim zemljama slobodnog svijeta, zašto mu odaju počast s imenima trgova i ulica u cijeloj Europi, SAD-u, Rusiji, svim zemljama Afrike, Južne Amerike, bez obzira tko je na vlasti?
Ne trebam ja njima, ni oni meni
Nije Martin od jučer, nije imao dosadan i nezanimljiv život, nije otišao u boračku s 40 godina života. Bio je partizan, rukovoditelj, aktivan u kinološkom društvu, planinario, stavio se na raspolaganje u Domovinskom ratu i onda organizirao antifašiste u Karlovcu. Kao i svi ljudi, priča nam, imao je uspona i padova, ali je ponosan uvijek bio.
– Pukovnik sam Hrvatske vojske, ali iako mi žele organizirati vojnički pogreb ja to ne želim. Cijeli sam život radio za Republiku Hrvatsku i Karlovac i davao im koliko sam mogao, ali ova se zemlja nije odužila. Ne trebam ja njima ali ni oni meni. Nemaju poštovanja ne samo prema meni, nego prema mnogima. To vidim sad, jer oni su pobijedili, priča nam Jendrašic, počasni predsjednik udruge antifašista vrlo teško, ne toliko zbog godina na plećima, više zbog situacije. Teško mu je, kaže, kad čuje da ime Trga Josipa Broza žele mijenjati upravo njegovi suborci, ali ih razumije, dodaje, jer su jadnici koje vode ekstremni desničari. Povrijedilo ga je i kad je nedavno bio na nekom primanju, pa ga je tadašnji gradonačelnik Damir Jelić izignorirao – nije mu pružio ruku.
Sjeme zla – ustaše su pobijedile
– Zna se tko vodi braniteljske udruge, no oni ne mogu izmijeniti povijest. Ubacili su se u rukovodstva ispred nas ali to nisu pravi branitelji, jer prave branitelje ne bi trebala zanimati politika, kaže Jendrašic. Ovaj partizan, rodom iz sjeverne Hrvatske koji je Karlovčanin gotovo 70 godina već dugo ne može shvatiti kako je ustaški revizionizam u Hrvatskoj uzeo toliko maha, nije mu jasno što se dogodilo s Dalmacijom, tko je posijao fašističko sjeme zla među onima čiji su djedovi ginuli za slobodu, većina bez ideologije.
– U dva rata sam se borio, s partizanima u sjevernoj Hrvatskoj, Zagorju i Moslavini, HV-u sam se dao na raspologanje u 129. brigadu kad sam imao 65 godina. Boli me kad gledam da se veliča NDH i brišu antifašistički simboli, ja to jako teško doživljavam. Ako je zbog politike, a ne mogu vidjeti niti jedan drugi razlog, onda je to toliko nemoralno da nemam riječi, rekao je Jendrašic.
Bio je ponosni Hrvat
Prisjeća se dana kad se kao Hrvat ponosio što je to najmasovniji narod u Narodno – oslobodilačkoj borbi, kao i onih dana kad su se Hrvati oduprijeli velikosrpskoj agresiji.
– U mom selu, Ferdinandovcu kod Đurđevca, u partizane je otišlo 28 seljana, a samo jedan u ustaše. Nakon toliko godina razmišljam o tome, ali mi je postalo jasno – nisu oni protiv Tita nego protiv antifašizma, kaže nam ovaj prekaljeni borac, uvjeren da mu je ovo zadnji intervju za medije. Nadamo se da nije.
KAportal.hr