škriljevac vozio se s Medvednice, masivno drvo se lakiralo u sedam slojeva i pokrivalo olovom. Zdanje je imalo kuglanu, dvoranu za biljar, kino, sale za sastanke, dnevni odmor, prekrasnu terasu u stoljetnoj plitvičkoj šumi, vrhunsko osoblje i njemačke ovčare koji su bili zaduženi za sigurnost. Osim toga, ima i tajni tunel dug čak 80 metara kojim bi u slučaju napada Tito sigurno izbjegao atentat.
U desnom krilu bilo je dvadesetak apartmana za goste, a na katu desetak međusobno povezanih ureda. Cijela zgrada imala je centralno grijanje, a vlastitom električnom energijom se snabdijevala iz mini centrale na obližnjem potoku. Kažu da je tih pedesetih godina to bila najskuplja vila jednog predsjednika, no Tito je u njoj odsjeo samo pet puta.
Raspad ovog zdanja započeo je nekako s raspadom države u kojoj je sagrađena. Prepuštena je na milost i nemilost pljačkašima, kako za vrijeme okupacije ranih devedesetih, tako i kasnije kada je i ovaj dio Plitvičkih Jezera oslobodila Hrvatska vojska.
Iz nje je odneseno sve što se moglo odnijeti, sav namještaj, čak su počupane i instalacije, dijelovi mramora i kupaonskih pločica, a preostalo je uništeno. Za ostatak šumske vile pobrinut će se vrijeme koje polako, ali sigurno, ovaj komadić raja uzima čovjeku i vraća prirodi.
KAportal.hr