Iz nekog razloga, na stranicama Turističke zajednice Karlovca
nema jasno istaknutog podatka s koliko kreveta trenutno raspolaže
Karlovac, pa smo se morali dati u zbrajanje. Pronašli smo podatak
da je u svim oblicima smještaja 2014. Karlovac imao 417 kreveta.
U međuvremenu, preko ljetnih mjeseci studentski dom Veleučilišta
pretvoren u hostel dodaje 149 svojih kreveta u turističke svrhe.
Bez obzira što su pronicljivi, poduzetni i sposobni ljudi iz
Studentskog centra na taj način pojačali turističke kapacitete
Karlovca preko ljeta, to ne poništava zabrinjavajuću činjenicu
koja graniči sa sramotom da ovaj grad danas jedva da ima nešto
više turističkih smještajnih kapaciteta nego prije 50 godina!
Dakle, grad u vrijeme komunizma, strogo industrijski orijentiran,
s hotelom “Korana” kojem još nije dograđeno krilo prema Foginovom
kupalištu, imao je više kreveta od grada koji je svoju industriju
uglavnom eutanazirao pa igrom prilika postao ekološki čišći
postindustrijski grad, grada u kojem se izmjenjuju demokratske
političke vlasti u kojem bi trebala cvjetati poduzetnička klima,
i na kraju grada čije su rijeke kao turistički potencijal par
exellence čišće negoli prije pola stoljeća…
Ali, kao što tekst iz prošlosti u nastavku sugerira, za razliku
od danas kad grad ne ide nikud nego se većina stvari događa
stihijski i ad hoc po fiks idejama političara (ako ih uopće ima),
karlovački političari i turistički radnici su točno znali u kojem
pravcu idu. Nije to izmišljanje tople vode, znali su da ako žele
kongresni turizam ili masovnu posjetu stranih turista koji bi u
Karlovcu lovili ili se bavili ribolovom, potreban je veliki
hotel. Ako želite da vam kamperi stanu u Karlovcu morate imati
kamp. Naši demokratski izabrani političari jedini plac pogodan za
izgradnju velikog hotela, mjesto bivšeg hotela “Korana” su
domislili prodati lokalnom tajkunu tako da ih “prevesla” i
umjesto prijavljene replike napravi kafić na i ekskluzivno mjesto
za svadbe.
Pokušaj izgradnje kakvog takvog kampa kao nukleusa racionalno
opravdane potrebe kampa velikog kapaciteta na desnoj obali Korane
između dva mosta, minirali su i radije iz naših džepova platili
milijun eura odštete nego da dozvole projekt poduzetniku koji
nije “njihov”. I sad smo tu gdje jesmo, samozadovoljni s malim
pomacima dok ne pogledamo u retrovizor. Bez obzira na neke
ohrabrujuće pokazatelje koji su više posljedica povećane
privlačnosti Hrvatske kao destinacije općenito, generalnog
porasta zanimanja za kontinentalni turizam i dostupnosti
informacija putem interneta, negoli sustavnog planiranja,
karlovački turistički rezultati su – s pogledom u prošlost – u
najmanju ruku nezadovoljavajući. Nevjerojatno je to uopće za
izreći, ali već tekst u nastavku sugerira da je Karlovac
turistički, posebno u infrastrukturnom smislu, inferiorna
turistička destinacija u odnosu na Karlovac iz 1967.
“Svaki pedeseti stane”, Karlovački tjednik, 3. kolovoza
1967.
Lijepo vrijeme se ustalilo, a i međunarodna politička situacija
je nešto mirnija, pa je u srpnju turista bilo znatno više nego u
lipnju. Kakav je turistički bilans Karlovca, sve priznatijeg
turističko-tranzitnog mjesta?
Prije odgovora na ovo pitanje valja vidjeti s čime grad raspolaže
i s čime nastoji zadržati te nomade našeg doba, koji prevaljuju i
po nekoliko tisuća kilometara da bi uživali u našem moru i toplom
suncu. Grad raspolaže sa 300 kreveta u četiri hotela, i kamp
kućicama u autokampu. Ovome treba dodati oko 100 kreveta u
privatnim kućama i mjesta za oko 500 ljudi i 100 vozila u
autokampu na Korani. Treba dodati da je ovo ljeto otvoren vrlo
lijep autokamp na Mrežnici. Svečano otvaranje obavljeno je u
prisustvu predsjednika Općinske skupštine Josipa Boljkovca i
drugih privrednih radnika komune. Novi autokamp, drugi po redu u
našem gradu nalazi se na desnoj obali Mrežnice, ispod tvornice
Jugo-turbina. Ambijent je vrlo prijatan i za pohvalu je ideja da
se ovdje otvori takav objekt. U njemu ima 150 kreveta koji su
pogodni za grupni smještaj, pošto se u sobama nalazi više ležaja.
U autokampu ima mjesta za kampiranje više stotina turista.
I, eto ti kapaciteti, s kojima raspolaže naš grad bili su u
srpnju iskorišteni sa 75 posto. Mogu li s time biti zadovoljni
turistički radnici i ugostitelji? Neka kao odgovor posluži
podatak dobiven od turističkih radnika da je u tom mjesecu kroz
grad dnevno prolazilo 20 tisuća turista. Oni koji su računali
dobili su rezultat da se, u prosjeku svaki pedeseti turist
zadržao na kraće vrijeme u gradu, koji prema svom položaju,
ljepoti i mogućnostima zaslužuje veću naklonost turista. Što je
ta naklonost izostala najmanje treba kriviti turiste.
Tko su najčešći gosti ugostiteljskih objekata za koje se može
reći da su jedino subotom i nedjeljom puni. Dovoljno je pogledati
parkiralište ispred novog hotela “Korana” i u autokampu pa
vidjeti da su to pretežno talijanski lovci. Na drugom mjestu
dolaze gosti koji u naš grad stižu u grupama i tu se zadržavaju
dan-dva. Ostali motorizirani turisti rijetko zastaju, a ako i
ostanu obično su to zadržavanja od nekoliko minuta, koliko treba
da se protegnu noge i odmori od duge vožnje. Zašto ne ostaju
dulje? Neka na ovo pitanje bude odgovor kojeg smo dobili od
predsjednika turističkog društva Ivana Migana koji kaže da se
malo učinilo na prilagođavanju prema takvim gostima.
Ugostiteljske usluge, čiji je asortiman još uvijek prilično uzak,
oslanjaju se na navike domaćih gostiju, odnosno Karlovčana.
Nedostaju takozvane ekspres usluge, koje traže ovakvi putnici u
jednom tranzitnom mjestu. Uvjerivši se da toga nema, nastavljaju
put nadajući se da će u drugim usputnim mjestima biti brže
usluženi. Oni koji rade u ovoj grani raspolažu s podacima da u
jednom danu prođe 10 tisuća vozila i oko 300 autobusa, što znači
da kroz grad prodefilira oko 40 tisuća ljudi. To je zapravo još
jedan Karlovac sadašnje veličine…
Pripremio Tihomir Ivka
