KAretrovizor: Nije bilo ulja, benzina i kave, ali se za današnje standarde gradilo nestvarno puno

Gradnja Doma umirovljenika

Živimo na prostoru gdje je oduvijek neka kriza, politička ili
ekonomska. I sad je kriza za većinu, no trenutno živimo u
izobilju, police trgovina su pune, čak i one Konzumove u doba
Agrokorove propasti, nema nestašica, možemo si kupiti novi iPhone
na isti dan kao i ljudi u Los Angelesu ili Londonu, sve je
nadohvat ruke. Druga je stvar što malo tko ima novca da si doista
može priuštiti sav taj raskoš i luksuz potrošačkog društva u
kojem živimo. Do 90-e nam je svega luksuznog falilo, u nekim
razdobljima i onog osnovnog, ulja, benzina, kave, šećera, mesa…,
a po po traperice i ostalu “luksuznu” robu moralo se u Trst.
Očekivalo bi se da je u takva vremena bilo teško ostvariti bilo
što od dugoročnog značaja, no sistem prije ovog našeg divljeg
kapitalizma bio je pun paradoksa i proturječnosti. Unatoč
sveopćoj besparici, gradilo se na sve strane, od privatnih kuća i
vikendica, do velikih stambenih zgrada i javnih ustanova. Čak i
kad je sustav bio pred kolapsom, a bivša država na izdisaju, grad
je bio pun građevinskih dizalica. Ovaj put podsjećamo na 1987.
godinu kad je u Karlovcu građeno nekoliko važnih, da ne kažemo
monumentalnih zgrada za grad od 50 tisuća stanovnika. Osim u
daljnjem tekstu spomenutih Doma JNA, odnosno današnjeg Doma HV-a,
Osnovne škole u Grabriku i Doma umirovljenika, te godine gradila
se i nova zgrada Karlovačke banke i stambena zgrada pored nje u
Mačekovoj ulici! Nestvarna količina važnih objekata iz vremena
oskudice u usporedbi s građevinskim aktivnostima u ovom našem
dobu izobilja.

Inače, poanta teksta u nastavku je zapuštenost autobusne stanice
na Trgu Matije Gupca, potencijalno atraktivnog trga koji je morao
čekati bolja vremena za uređenje. Kad je konačno uređen poslije
Domovinskog rata, nije mogao izgledati gore nego u vrijeme kad je
bio “urešen” ružnom ruševinom, no, nažalost ne izgleda ni puno
bolje jer je riječ o jednom od većih urbanističkih promašaja u
jakoj konkurenciji u zadnjih dvadesetak godina.

“Malo dobre volje”, Karlovački tjednik, 15. rujna
1987.

U našem gradu nedostaje nekoliko objekata koje inače imaju
gradovi ovakve veličine. Neki od takvih se grade i pred
završetkom su, a za neke postoje planovi i idejna rješenja već
poduže vrijeme.

Tako će još jedna nova škola idućeg mjeseca otvoriti vrata
osnovcima i donekle ublažiti nedostatak školskog prostora. Oko
200 umirovljenika idućeg proljeća naći će smještaj u novom Domu
umirovljenika koji se intenzivno gradi. I Dom JNA pri završetku
je i do kraja godine trebao bi otvoriti svoja vrata. Svi ti
objekti nužni su i potrebni našem gradu.

No, ima javnih površina i objekata koji zbog nedostatka novca
čekaju godinama da se riješi narušavajući izgled grada, Jedan od
takvih je i nekadašnja autobusna stanica na Trgu Matije Gupca.
Zub vremena ozbiljno je nagrizao zgradu u kojoj još jedino radi
prodavaonica novina. Sve ostale prostorije zapuštene su i prazne,
vlažne i uništene. Čitava zgrada u takvom je stanju da
predstavlja opasnost za putnike koji čekaju autobuse i sklanjaju
se pod njezinu nadstrešnicu od sunca i kiše.

Postoje planovi kako riješiti taj trg, provedena je i javna
rasprava i predložena rješenja da se taj objekt sruši i trg
trajno riješi.

Dok se ne pronađu potrebna sredstva da se trg osmisli i dade mu
sadržaj, bilo bi dovoljno ukloniti urušeni objekt i površinu trga
privremeno urediti i ostaviti praznu. svako rješenje, bilo
privremeno ili ne, bolje je od postojećeg izgleda trga i objekta
koji na njemu beskorisno stoji.

Pripremio Tihomir Ivka

Imate zanimljivu priču, fotografiju ili video?
Pošaljite nam na mail redakcija@kaportal.hr ili putem forme Pošalji vijest