Zavezanih očiju i na biciklu
Pamti Siniša odlično sve što vidi pa mu nije problem voziti bicikl zavezanih očiju, što nam je i pokazao, u detalje prepričati filmske scene koje je pogledao. I za učenje će to pamćenje, obećava, malo više koristiti nego do sad!
Jer nije mu ništa drago koliko crtanje. Pa crta svaki dan, najrađe olovkom, bilo kada – ujutro, danju, na večer. Na njegovim su crtežima auti, likovi iz crtanih filmova, iz igranih… Okušao se i u kiparstvu – izradio je različite životinje, filmske likove – pa ga je tata odveo u ULAK na tečaj.
– Ma, bilo je dobro, ali rade iz kalupa. A ja ne volim tako raditi, veli Siniša, objašnjavajući da mu je crtanje draže jer skulpture bi trebalo ispeći inače popucaju, a on takvu peć nema. Zato ih već duže i ne radi.
Podrška obitelji
– Nabavit ćemo. Očito da on ide u tom smjeru i treba ga podržati. Do sad sam gledao hoće li ga to proći ili će nastaviti. Ja sam volio nogomet, da me je tko mogao voziti na treninge… Nisam imao podršku, Siniša će imati, napominje Željko.
Jer dar koji ima treba usmjeriti, razvijati. Priželjkuje to i Siniša pa će zato ozbiljno prionuti učenju. Zna da mu dobre ocjene trebaju kako bi upisao zagrebačku Školu primjenjene umjetnosti i dizajna, a nakon nje Akademiju likovnih umjetnosti.
– Želio bih to. Htio bih biti priznat u društvu. Ali i da nešto zaradim. Ne da radim nešto od čega nema koristi, otkriva nam.
– Neka radi to što voli! Samo to, želi mu otac Željko, a baka, treći član njihove obitelji, slegne ramenima pa zaključi: Svakoga Bog za našto nadari!
KAportal.hr
POGLEDAJTE VIDEO I FOTO GALERIJU…