Prema podacima na službenoj stranici Grada, Karlovac ima
ispodprosječan broj gradova prijatelja u odnosu na hrvatske
gradove slične veličine, tek četiri. Ako tome dodamo da je među
ta četiri grada i srbijanski Kragujevac s kojim su veze iz
razumljivih razloga pokidane početkom Domovinskog rata i do danas
nisu obnovljene, Karlovac ima poseban prijateljski odnos tek s
američkim Kansas Cityem, mađarskim VII okrugom Budimpešte –
Erzsebetvaros i talijanskom Alessandrijom. Moglo bi se reći da je
nakon Kragujevca s kojim je Karlovac kroz karavanu “bratstva i
jedinstva” uzajamnih posjeta od 1973. do 1990. imao usku vezu,
najintenzivnije konkretne odnose imao upravo s talijanskom
Alessandrijom koja mu je i prva 1964. postala grad prijatelj. Ta
bliskost najviše je došla do izražaja u vrijeme Domovinskog rata
kad je Alessandria nesebično slala gomile humanitarne pomoći svom
gradu prijatelju u nevolji.
Grad Karlovac se odužio simbolički primjereno; tadašnji
gradonačelnik Pierangelo Taverna proglašen je počasnim građaninom
Karlovca 1999. godine, a jedna od najvažnijih građevina u
Karlovcu u posljednjih 20-ak godina, most preko Kupe što povezuje
Dubovac i Drežnik, dobio je ime po Alessandriji. Ovaj put prašinu
otpuhujemo s novinskog teksta koji najavljuje prvi posjet
predstavnika Alessandrije Karlovcu 1965. godine poslije čega se
razvila živa suradnja, gospodarske veze i “razmjena” djece i
raznih delegacija kako bi što više naučili jedni o drugima i
učvrstili veze.
Do prije desetak godina Karlovac je zahvaljujući Branimiri
Krizmanić, svojevrsnoj lobistici Karlovca u Njemačkoj, imao i
prilično jaku suradnju s Münchenom. No u posljednjih desetak
godina, Karlovac se – sasvim suprotno svom službenom sloganu
“grad susreta” smišljenom u procesu brendiranja – nekako zatvorio
u se u i svoje kljuse što ne može biti dobro, i smanjio na
minimum susrete s predstavnicima gradova prijatelja na jačanju
gospodarskih, trgovačkih i kulturnih veza. A jačanje takvih veza
nikada ne može biti loše.
“Delegacija Alessandrije vraća posjet Karlovčanima”,
Karlovački tjednik, 24. lipnja 1965.
Gradonačelnik Alessandrije prof. Amaele Abiati stiže u Karlovac
5. srpnja s devet članova delegacije ovog talijanskog grada.
Njihov domaćin, predsjednik Skupštine općine Karlovac Josip
Boljkovac suglasio se s ovim datumom dolaska i u brzojavnom
pozdravu upućenom 19. lipnja zamolio je profesora Abiatija da
javi i ostale detalje u vezi s posjetom. Bit će ovo prva službena
delegacija prijateljskog talijanskog grada u Karlovcu. Ona time
vraća posjet predstavnicima našeg grada koji su početkom rujna
prošle godine posjetili Alessandriju. Tada je potpisana i Povelja
o suradnji. Detalji o boravku delegacije Alessandrije u Karlovcu
još nisu poznati, ali se vjeruje da će ona u Karlovcu ostati pet
dana i da će se za to vrijeme utanačiti neki konkretni aranžmani
u duhu suradnje proklamirane prije 8 mjeseci. Prije svega računa
se da će doći do razmjene djece: desetak mališana iz Alessandrije
provelo bi jedno vrijeme u odmaralištu za karlovačku djecu u
Selcu, dok bi istovremeno njihovi vršnjaci iz Karlovca boravili
podno Mont Blanca, u odmaralištu Lasale u Alpama. To bi naravno
bio samo prvi konkretan korak u višekratnoj razmjeni predstavnika
raznih oblasti društvenog života dva zbratimljena grada.
Pripremio Tihomir Ivka
