Prvi vlak iz Zagreba za Karlovac stigao je 1. lipnja 1865.
godine, prvi pak vlak iz Karlovca prema Rijeci krenuo je točno u
podne 23. listopada 1873. nakon petogodišnje gradnje 176
kilometara pruge od Karlovca do Rijeke. U to doba, dok je
Hrvatska stenjala pod tuđinskom čizmom imali smo moderne pruge i
vlakove, u to vrijeme bili su zadnja riječ tehnike. Kako su
godine odmicale, a mi sve više preuzimali brigu sami o sebi, tako
smo sve više zaostajali po pitanju željeznice (da bar samo po tom
pitanju) za naprednim svijetom. Karlovac se voli kititi epitetom
prometnog čvorišta, tepati si kako je poveznica između
kontinentalne i primorske Hrvatske, ali u stvarnosti to je samo
prazna floskula.
Vijaduktom iznad drežničkog polja Karlovac je jednostavno
zaobiđen, tek je jedna od točaka koja ima izlaz na autoput za
more s kojeg i sve manje autobusa silazi na karlovački kolodvor.
O željeznici da ne pričamo. Krasni kolodvor što nam ga je
Austro-Ugarska ostavila u nasljeđe danas je zapuštena i tmurna
građevina, a pruga koja bi u svim normalnim državama pulsirala od
putničkog i teretnog prometa, iskorištena je minimalno.
Modernizacija je riječ koja je u rječniku Hrvatske željeznice
napisana vrlo malim slovima. Jedan od primjera je i crtica iz
karlovačkih novina gdje doznajemo da su 65 godina stare parne
lokomotive još bile u uporabi. Četrdesetak godina kasnije u
pogonu su i lokomotive i vagoni uvedeni u promet u to doba.
Povijest HŽ-a je povijest kaskanja za vremenom, a to je za tvrtku
čiji je središnji posao prijevoz putnika i roba poražavajuće, bez
obzira mislilo se na tu kašnjenje vlakova ili kašnjenje u
modernizaciji. Desetljeća guranja glave u pijesak, izbjegavanje
permanentnog obnavljanja infrastrukture i voznog parka, praćena
kašnjenjem i nekomforom, dovele su HŽ na loš glas. Ima nešto
novih vlakova i da su svi takvi, tisuće karlovačkih dnevnih
migranata sigurno bi biralo vlak kao prvo prijevozno sredstvo.
Dok se to ne promijeni, u starim vagonima u kojima je ljeti
pakleno vruće, po zimi ili prevruće ili prehladno, voziti samo
oni koji imaju povlasticu i ne žuri im se. Dakle, školarci i
penzioneri.
Parnjače (još uvijek) nisu za bacanje, Karlovački
tjednik, 24. srpnja 1980.
Karlovac je oduvijek bio sjecište puteva, pa je zbog toga
specifična i namjena karlovačke Radne jedinice OOUR-a Vuča
vlakova.
U njoj susrećemo sve vrste vlakova i lokomotiva. Pored modernih
električnih i dizel lokomotiva još uvijek se mogu vidjeti i parne
kako voze na redovitim linijama. Zanimljivo je spomenuti da su te
lokomotive iz 1916. godine i da su dugi niz godina vjerno služile
uz veće ili manje popravke.
Za sada ih u Karlovcu ima sedam, u voznom stanju ih je pet, dok
su dvije na popravku.
Pripremio Tihomir Ivka
