Da u Karlovcu već desetljećima slušamo iste priče o velikom
turističkom potencijalu i u isto vrijeme nismo u stanju pokositi
travu na kupalištima i slične trivijalne stvari, primjer je i
tekst u nastavku iz davnih vremena. Kao što je vidljivo, u tim
davnim vremenima, kad je Korana bila zagrebačka rivijera,
turistički Karlovac se mučio s nadgradnjom, osim koranske vode
nije se zapravo ništa pametno nudilo da privuče i zadrži goste.
Četrdesetak godina kasnije, u Karlovcu ipak pušu neki novi
vjetrovi i neki novi načini razmišljanja. Foginovo kupalište
postaje karlovački turistički brend i svake godine Karlovčane i
goste dočekuje sve uređenije i opremljenije. Uz to, Karlovac ovo
ljeto toliko obiluje kvalitetnim popratnim sadržajima,
festivalima, predstavama, koncertima, uličnim događanjima da bi
se gotovo moglo zaključiti da je to previše za grad ove veličine.
Posebno veseli što se mijenja pristup, više nema šablone po kojoj
se događanja, posebno ona večernja, odvijaju na dvije jedne te
iste lokacije, počelo se koristiti svakim zgodnim kutkom stare
jezgre što joj svakako daje novi život i otvara perspektive. I to
je sjajan koncept, ali tek jedan od koraka u pravom smjeru. S
njime trenutno mogu biti više nego zadovoljni zadovoljni
Karlovčani, ali moramo biti ambiciozniji. Sljedeći korak treba
biti osmišljavanje strategije koja će dati odgovor na pitanje
koje postavljamo i ne znamo odgovor već pola stoljeća koliko
Karlovac ima pretenziju biti kontinentalnim turističkim
središtem; kako dio od desetina tisuća turista koji prolaze kroz
ili pored Karlovca privoljeti da u našem gradu ostanu duže od
jednog popodneva ili jedne noći?
Ljepotica ili grdoba, Karlovački tjednik, 26. rujna
1974.
Turistička sezona je iza nas. Karlovac više ne osjeća onu najezdu
automobila koji su svakodnevno prolazili put Jadrana, Plitvica i
Gorskog kotara. Utihnule su i plaže. Sada možemo reći da se nismo
baš proslavili. Nismo mogli zadovoljiti ni sugrađanina (kojem
Korana znači više od mora), a kamoli našeg susjeda Zagrepčanina
koji je tratio nedjeljnu “utjehu” u koritu Korane. Prije svega
nisu održana obećanja karlovačkih turističkih radnika, što su
netom prije početka turističke sezone obećavali čuda (koja se eto
nisu dogodila). Naime, u ljetu, kada je u našem gradu “mrtva
kulturna tišina« očekivali smo, prema obećanjima turističkih
radnika, da će organizirati neke ljetne priredbe. Svaka čast,
organiziranju tradicionalne kulturne priredbe “Koranski park
skulptura” i Kupskom krijesu, ali to je sve. Obećano je bilo i
to, da će Turističko društvo osposobiti učenice karlovačkih
srednjih škola za turističke vodiče. Međutim, ni to se čudo nije
dogodilo. Obećanja su ostala, a sve ono što je propušteno
turistički radnici obećavaju, da će biti iduće ljetne sezone. Ne
preostaje drugo, nego da vjerujemo i nadamo se… A sada, da se
vratimo našoj Korani, u kojoj smo bez obzira na sve nedaće koje
su nas pratile tokom ljeta nalazili barem malo osvježenja. Korana
je bila šarolika, od resa, koje su obilno “zagospodarile”
riječnim dnom. Mnoštvu se te rese nisu sviđale, a bila su prava
bojazan za malu djecu. Vjerujemo da se sjećate da su vam dinar za
kupanje naplaćivali blagajnici Hotelsko–ugostiteljskog poduzeća
“Korana”. Što je bilo ponuđeno građanima za jedan dinar? Na to
pitanje pokušao je odgovoriti direktor HUP-a “Korana” Ilija
Krmar: “Nismo mogli pružiti više, jer nam je Koranska plaža
naturena. Utrošili smo za uređenje kupališta 500 tisuća dinara,
ali je to premalo, zato je sve tako i ispalo” – pravdaju se
“koranaši”. Prema riječima direktora “Korane”, tajnika
Turističkog društva Karlovac Božidara Kovačevića i direktora
komunalnog poduzeća “Zelenilo” Ivana Hrsana brigu o kupalištu
trebao bi preuzeti netko treći. Njihov je prijedlog da bi to
trebala biti ona organizacija koja će se brinuti oko održavanja
čitavog rekreacionog centra na Korani. Bilo, kako bilo, pitanje
plaža na Korani treba sada rješavati, a ne da dogodine ponovo
brukamo svoju “ljepoticu” koja sve više liči na neurednu i
prljavu grdobu.
Pripremio Tihomir Ivka