Prije desetak godina i više godina na natječaje za poslove u
gradskim i županijskim službama znalo se javiti na desetine
kandidata koji su ispunjavali uvjete. I išlo je to tako neko
vrijeme dok je još postojala iluzija da su natječaji raspisuju s
intencijom da se za određeni posao izabere najkvalitetniji
kandidat. S vremenom su autsajderi iz “klase optimist” skopčali
da se natječaji raspisuju samo da se zadovolji zakonska forma, i
da je sve ostalo tu samo dekor u izigravanju zakonskih odredbi,
uključujući i njih same. Do kuda smo došli? Danas se na natječaje
za javne poslove javljaju uglavnom oni za koje je natječaj
napisan, vlasnici stranačke iskaznice, rođaci, razni “zaslužni” i
tatini sinovi…Autsajderi bez veza i poznanstava su shvatili: ne
isplati se trošiti novac na papir, vrijeme i živce uzalud. Baš
kao u priči u nastavku s istim scenarijem i pravilima samo u
okruženju ideološki drugačijeg sustava i u drugom vremenu.
“Natječaj”, Karlovački tjednik, 24.ožujka 1988.
Zar smo potpuno oguglali, postali neosjetljivi na izigravanje
propisa koji reguliraju oblast radnih odnosa i zapošljavanja?
Takva pitanja sve češće nam se nameću, jer vrijeme je
stabilizacije u kojem raste spisak nezaposlenih, a nezadovoljstva
zbog namještenih natječaja sve su veća i veća i rapidno dobivaju
političku težinu. Primjer koji bilježimo govori i previše: SIZ za
zapošljavanje u Karlovcu primio je 8. ožujka prijavu od nedavno
formirane radne organizacije tekstilne industrije za radno mjesto
pogonskog knjigovođe. Jedan od kandidata molbu je uputio tri dana
kasnije, dakle 11. ožujka, da bi već 15. ožujka dobio obavijest
od Komisije za provođenje natječaja kako je primljen drugi
kandidat i to na osnovi odluke od 14. ožujka! Već u s samoj
prijavi bilo je navedeno da natječaj ostaje otvoren šest dana
(minimalni zakonski rok je osam dana), a da kandidat treba
stupiti na radno mjesto 17. ožujka. Uz to sugerirano je da
kandidat za to radno mjesto bude muškarac, iako je do otvorenja
oglasa na tom radnom mjestu radila žena koja je otišla na
porodiljski dopust. To što je natječajni postupak pogrešno
proveden i što je učinjena povreda Zakona o radnim odnosima
radnika u udruženom radu SR Hrvatske, izgleda nikoga ne
zabrinjava, zbog toga i pitanja: do kad tako, koga to upozoravaju
društveni pravobranioci samoupravljanja I osnovni sud udruženog
rada, zar će kršenje propisa postati pravilo ponašanja u ovoj
oblasti…? Zato i ovaj dijalog nije neobičan, a istinit je: – Da
li je natječaj za tebe raspisan? – Nije. – A podnesao si molbu? –
Jesam. – Poznavao sam te kao ozbiljnog i trezvenog, a ti bacaš
novac za papir, marke, kuverte i fotokopije diploma. I nije
neobično, zar ne?
KAportal.hr