U protekle četiri godine u Skloništu za pse u Utinji, odnosno za vrijeme trajanja koncesijskog ugovora sa CRPK-om tamo je ubijeno 614 pasa, a udomljenih je samo 564. I istom je periodu u skloništu uginulo 575 pasa.
Jednostavno je za izračunati da je svaki treći pas koji je došao u Utinju tamo ubijen. Dvije trećine iz Utinje nikada nije otišlo, osim u vreći na putu za kafileriju. Za ovaj posao, odnosno za usluge tzv. zbrinjavanja pasa porezni obveznici grada Karlovca su u četiri godine platili nešto više od tri milijuna kuna.
Skloništa “tvornice smrti”
Zanimljivo, niti jedan pas u skloništu nije steriliziran, veliki broj uginulih su štenci, a brojni su se u skloništu i okotili.
Iz tablice koju je gradskom vijećniku Davoru Petračiću poslala pročelnica Andrea Vrbanek, vidljivo je da Utinja nije nikakvo idealno rješenje, te da je i to svojevrsna “tvornica smrti”. Većina pasa iz skloništa je spašena zahvaljujući isključivo predanom radu volontera okupljenim u nekoliko udruga, kao i pojedincima. Od Karlovca je sklonište u Utinji udaljeno 21 kilometar, ali je barem na području grada, puno bliže nego Pokupsko Cerje gdje se nalazi tvrtka kojoj je gradska vlast naumila dati dvogodišnju koncesiju. Do P. Cerja ima pedesetak kilometara što bi volonterima zbog velikih troškova i utrošenog vremena onemogućilo da dolaze u sklonište koje bi bilo još dalje od očiju karlovačke javnosti.
Međuperiod?
Na Petračićev upit zašto Karlovac konačno ne dobije “no kill” sklonište, iz gradske uprave odgovaraju da bilo koje registrirano sklonište u RH može biti bez ubijanja nakon obveznih 60 dana, ukoliko se za to osiguraju sredstva i odgovarajući kapaciteti.
– Za izgradnju ili opremanje novog “no kill” skloništa je potrebno određeno vrijeme u kojem Grad s nekim mora imati ugovor za obavljanje ovih poslova. Kako je postojeći ugovor istekao morao se raspisati natječaj i odluku mora donijeti Gradsko vijeće, piše pročelnica.
Četiri razloga
Vrbanek navodi da se ne može poništiti natječaj već Vijeće mora donijeti odluku o neprihvaćanju niti jedne ponude što mora biti na činjenicama utemeljeno obrazloženje pošto se radilo o javnom natječaju i javnom otvaranju ponuda.
– I na kraju slažem se da uvijek treba pronalaziti bolja rješenja a pogotovo u ovom slučaju jer se radi o živim bićima i nikome nije u cilj usmrćivanje nedužnih životinja već zajedničkim naporima pronaći način kako da se u što kraćem vremenu udomi što veći broj životinja, dodaje Vrbanek.
Kako je po svemu sudeći program udomljavanja nemoguće provoditi iz Pokupskog Cerja koje čak nema niti web stranicu što je također trebao biti jedan od uvjeta natječaja, koje su još dvojbe? Druga županija, 50 kilometara udaljenosti, upitna mogućnost provedbe programa udomljavanja preko karlovačkih volontera, nemaju web stranicu… Jesu li ovi razlozi dovoljni da se ne dignu ruke u srijedu u karlovačkoj gradskoj vijećnici? Iz Grada stižu informacije da se na današnjoj sjednici ipak neće raspravljati o natječaju, no to nije dovoljno već ga treba poništiti i pronaći privremeno rješenje kako bi se dobilo vrijeme.
Pravo rješenje
Može li proraditi savjest onih koji odlučuju ostaje pitanje. Jedino pravo rješenje je da Grad Karlovac zajedno s Karlovačkom županijom te gradovima i općinama udruži sredstva ili da novac pokušaju namaknuti iz drugih izvora, možda od države ili fondova Europske unije. Brinemo se za smeće, ribice i parkirališta, a životinje se i dalje mogu ubijati. Što reći nego jadno i žalosno.
KAportal.hr
