Riccardo Sunda kaže da ga iskustvo u Karlovcu podsjeća na roller-coaster. Pogotovo ako se uzme u obzir da do sada nije na dulje vrijeme napuštao Sardiniju. Ovdje je bilo toliko toga novog, puno dobrog, ponešto loše, ali gotovo sve – drugačije.
– Centar za mlade Grabrik i Carpe Diem ostat će mi uvijek u sjećanju kao izuzetno pozitivno mjesto i pozitivni ljudi. Preporučio bih svim mladima da se, ako imaju bilo kakvu inicijativu, jave tamošnjim volonterima. Jednostavno, tamo je zdravo okruženje koje te obuzima. Odlične su inicijative u Hrvatskom domu, nezaboravno će ostati vrijeme provedeno u Radićevoj i na Promenadi, gdje sam imao i neka od najotkačenijih iskustava u svom životu, Karlovčani su zaista otkačeni, poručuje Riccardo.
Zapamtit će, kaže, i kafiće u kojima je proveo puno vremena – Land i Boletus. I po dobrom, jer tamo je, kaže, korak po korak, došao bliže osobi koju najviše želi upoznati – samom sebi. No, to mu je istovremeno i najgore iskustvo iz Karlovca.
– Priznajem da mi nimalo neće nedostajati vaša navika pušenja posvuda pa tako i u kafićima i pubovima. Događalo se da ne vidim čovjeka s kojim pričam od silnog dima!
Aida iz Barcelone, jednog od najljepših i najpoznatijih gradova svijeta, svoj boravak u Karlovcu doživljava i objašnjava gotovo poetski. Koja je jedna od stvari koja joj se najviše svidjela daje naslutiti i prije razgovora, jer put do kuće potrajao je nešto duže, a na upit kada se možemo čuti, uz smajlić kratko odgovara, na hrvatskom: “polako! :)”.
– Ah, taj “polako” način života. Boravak u Karlovcu bio je kao ponovno rođenje. Kao da sam bila na drugom svijetu. Te kave koje traju satima, ležernost i opuštenost…burek i rakija…cigarete…plivanje u Korani…sve to je kao neko drugo vrijeme, u kojem nema rokova koji se ne smiju zaobići, samo priroda i sunce. Ali to je i loše, možda. Previše je privlačno. Ovdje je tako lako zaboraviti na sve, jednostavno nestati u noći i prepustiti se, hm, čarima Dioniza. A, svi to volimo. Sinhronizirala sam se s tim vašim “polako, polako”, sad treba vidjeti kako će se to spojiti s povratkom u Barcelonu.
Aida s oduševljenjem priča i o prirodi (Korana! Mrežnica! Plitvice!), ali kao ono najbolje u Karlovcu izdvaja – ljude.
– Da, ljudi. To vaše srce, taj duh, istovremeno hrabar i odlučan i otkačen, kao u dvorske lude. I ta čvrsta vezanost za korijene i svoj grad, čak i kada previše prigovarate. A, često previše prigovarate – na putu prema Barceloni prešla sam preko jedne zagađene rijeke, sjetila sam se karlovačkih rijeka i toga kako je lako uzimati zdravo za gotovo ono što nas okružuje i na što smo naviknuti. Možda mnogi ponekad nisu svjesni toga što imate. Ali, ta vezanost se ipak osjeća. Inspirirali ste me. I ohrabrili da živim kreativnije i opuštenije. I naučili da psujem na dražestan način, smije se Aida.
I na kraju se prisjeća još jedne stvari koja je loša.
– Prebrzo je prošlo. Ali, nema veze. Osjećam da je Karlovac sada i moj grad. I sigurno ću se vratiti.
KAportal.hr