Možda je milicije bilo na svakom ćošku, inspektora koji su revno
radili svoj posao još i više, sistem je općenito bio strožiji i
moglo se na brzinu završiti iza brave za svaku sitnicu, no u
društvenom poretku koji smo odbacili 1990. godine, pogled na
svijet definiran uzrečicom “snađi se druže” bio je jači od bilo
kojeg straha. Puno je njih gledalo kako da ušićari koji dinar i
među prekršiteljima zakona, a i među onima koji su ga trebali
provoditi. Uza sve probleme, socijalizam se mučio s teško
ispravljivim ljudskim navikama i slabostima.
Primjerice, željom da trgnu nešto kratko s nogu. Ta potreba
zasigurno nije nestala ni danas, no u moru kafića i kulturi
sjedenja na kavi i možda nečem žešćem, zakamuflirana je legalnom
ponudom. U ono doba, birtija je bilo relativno malo, a
alkoholizam radničke klase ozbiljan problem tako da su lokali u
različitim razdobljima imali i zabrane točenja alkohola ujutro.
To je pak koristio siromašan narod na gradskim periferijama gdje
je gotovo svaka kuća bila i svojevrsna pecara, radili su se u
kućnoj radinosti loša vina “direktori”, i pekla rakija jer je
onda šljive iz nekog razloga bilo mnogo više nego danas. I mnogi
su spajali ugodno s korisnim, zadovoljavali su potražnju s
alkoholom na svoj način, što je lokalni medij prepoznao kao
opasnost za narodno zdravlje. Nije očito bio problem u rakiji,
nego u činjenici da iz jedne neoprane čašice pije više desetina
ljudi.
“Opet rakija iz jedne čaše” , Karlovački tjednik, 28.
kolovoza 1975.
Unatoč upozorenjima tržišnih inspektora i kaznama sudaca za
prekršaje, još se uvijek ispred gradske tržnice, najčešće petkom,
mogu vidjeti žene kako prodaju rakiju. Pri tom prolaznike nude
rakijom, tako da i po nekoliko desetaka građana u toku jednog
dopodneva pije iz jedne čaše!
To je izgleda još uvijek problem kojeg tržišni inspektori ne mogu
skinuti s dnevnog reda.
– Unatoč svim našim akcijama i prijavama sucima za prekršaje, te
se žene uvijek vraćaju na gotovo ista mjesta, kažu inspektori.
– Uklanjaju se samo kad se mi pojavimo, da bi se ponovno vratile
kad mi odemo. Možda bi nam u rješavanju ovog problema trebali
više pomoći komunalni redari i radnici SUP-a koji bi upozoravali
žene na prekršaje koje rade prodajom pića na zabranjenim
mjestima, No, najveću pomoć mogli bi nam pružiti građani. Umjesto
da kupuju tu rakiju, ili da je probaju, trebali bi ih prijaviti.
Pripremio Tihomir Ivka