Nakon dugo godina, točnije od 1978. kad je otvorena karlovačka
“palača pravde”, doživjela je kompletni makeover i vjerujemo da
je sad ta zgrada funkcionalnija i energentski efikasnija, bez
obzira na upitnost narušavanja originalnosti autorske arhitekture
iz 70-ih godina u ime nekih novih prioriteta kao što je
energetska učinkovitost.
U doba njene izgradnje pitanja ekologije i štednje energije nisu
bila u prvom planu, projektiralo se hrabro, a gradilo brzo i
praktično, čemu je cijeli Novi centar “živi” svjedok. Ali je zato
često patila “periferna” kvaliteta. Pod tim mislimo da su zgrade
građene od armiranog betona i čvrste su poput bunkera, ali ono
što je išlo na njih i u njih, od lamperije do instalacija, često
je zbog krize, nestašica, zabrana uvoza bilo trećerazredne
kvalitete.
Palača pravde u tom je smislu bila doslovna potvrda uzrečice
“drži vodu dok majstori odu”. Kao što saznajemo iz teksta u
nastavku, sud je dvije godine od izgradenje bio potopljen zbog
lošeg krova i morao radi toga potražiti zadovoljštinu na sudu.
Baš nas zanima kako je građevinska tvrtka “Tempo” prošla u
situaciji “kadija te tuži, kadija te sudi”.
“Propusti zbog nedovoljne kontrole”, Karlovački tjednik,
16. listopada 1980.
Ovih je dana karlovačka sudska zgrada, poznata “palača pravde”
osvanula u vodi zbog loše izvedenih građevinskih radova. Naime,
zbog nepravilno izgrađenog krovišta zgrade, velik dio prostorija
Privrednog i Okružnog suda onesposobljen je za normalan rad, jer
je krov počeo propuštati vodu. To je primijećeno još prošle
godine, no izvođač radova OOUR “Tempo” sve do danas nije otklonio
greške u izgradnji krova, pa će pravosudni organi karlovačke
sudske zgrade ove jeseni muku mučiti s vodom koja curi sa
stropova. Slučaj je, zbog nerazumijevanja izvođača radova završio
na Privrednom sudu u Zagrebu, gdje će se uskoro znati i rasplet
događaja. Ovaj svježi primjer loše izvedenih građevinskih radova
na zgradi koja “stara” svega dvije godine bio i je povod da
razgovaramo sa Milošem Čankovićem, građevinskim inspektorom
karlovačke zajednice općina, kakva ie inače kvaliteta izgradnje
stambenih i drugih objekata u Karlovcu.
– Na stambenim objektima najčešće se susrećemo s lošom zvučnom i
toplinskom izolacijom. Taj uvjet zadovoljava veoma malo stambenih
objekata. Velik je broj prigovora i na loše izvedene obrtničke
radove, naročito se to odnosi na postavljanje parketa i
građevinske stolarije. Kod industrijskih objekata obično se
susrećemo s lošom protupožarnom zaštitom te mjerama zaštite na
radu, kaže Čanković.
Uzroka za ovakvo stanje u građevinarstvu treba prvenstveno
tražiti u nestašici pojedinih građevinskih materijala, kojj su
bitno smanjili j kvalitetu izgradnje objekata. S druge strane kod
mjera zaštite na radu i protupožarne zašute, otežana je nabavka
potrebne opreme koja se u najvećem djelu uvozi, a sve radne
organizacije nisu u stanju da je iz uvoza nabave. Pa ipak, norme
propisane zakonom moraju se poštivati i svi uočeni nedostaci
moraju se u određenom roku ispraviti. Sve dok se to ne zadovolji
objekat ne može biti pušten u upotrebu. Građevinski inspektori do
sada su imali ovlaštenja da prate izgradnju objekata, kako bi u
samoj gradnji utjecali na to da se dio nedostataka otkloni, te da
na tehničkom prijemu objekta pregledaju zgradu i utvrde ono što
ne valja. Novim zakonom inspektori su dobili u nadležnost da
kontroliraju i proizvodnju opekarskih radova i betona, što će
doprinijeti kvalitetnijoj izgradnji objekata.
– Dosta dugo prisutan je nedostatak inspektora, pa zbog drugih
poslova koje također imamo u nadležnosti ne možemo češće
kontrolirati sam tok izvođenja radova. Tehnički je prijem na
žalost gotov čin i teško se tu može nešto bitnije mijenjati. Kada
bi nas bilo dovoljno mogli bismo biti više puta prisutni na
jednom gradilištu, ovako je gradnja objekta prepuštena volji i
savjesti izvođača radova, rekao je Miloš Čanković.
Prilikom preuzimanja objekta osnovni su uvjeti zadovoljeni, no,
ostaje činjenica da se može graditi daleko kvalitetnije, a za to
je potrebno veće zalaganje izvođača radova i projektanata, pa se
neće moći desiti da objekt star dvije godine, u koga je utrošeno
40 milijuna dinara, procuri i postane nepodesan za obavljanje
poslova za koje je i građen.
Pripremio Tihomir Ivka