Iako se broj deložacija nekretnina od 2010. do 2014. prema
podacima trgovačkih i općinskih sudova prepolovio, medijska
pažnja koje one izazivaju i sve veća aktivnost “Živog zida” u
javnosti odaju suprotan dojam. Kako god, deložacije – bez obzira
na neopravdanost ili opravdanost, odnosno zakonsko uporište – su
mučni epilozi i gadne scene ljudske nesreće. I dobro je da
postoji netko tko se s razlogom ili bez njega, čisto iz principa
suprostavlja, jer se kasnije u svaki novu deložaciju ne ulazi
olako, već kao u zadnju od krajnih opcija. A s druge strane, to
naturalističko javno praćenje deložacija podiže svijest ljudi da
se takve stvari stvarno događaju i da treba biti oprezan kod bilo
kakvog zaduživanja i ne pokušati živjeti iznad mogućnosti jer to
može završiti tragično.
Koliko god zakon bio neumitan, bar nam tolerancija na nasilje
nam, hvala Bogu, drastično opada. Predstavnici države i zakona
više nisu gospodari života i smrti, pa da suprostavljanje
autoritetima automatski znači i da dobiješ po glavi. Policija je
danas uglavnom nježna, posebno pred kamerama. Kad Sinčić i
društvo blokiraju deložaciju, samo pruže ruke i dobiju lisice do
brzog puštanja. Nježna je i ako se zoveš Josip Klemm, jednostavno
digneš rampu koju je postavila policija i prošećeš s
prosvjednicima do premijerovog stana malo urlati. Ako se ne zoveš
Klemm i počneš urlati na branitelje koji zakrče Savsku, može ti
se dogoditi da ti malo zavrnu ruku, ali to je više atavizam
prošlosti negoli sistemska policijska brutalnost. Za razliku od
karlovačke priče iz davnina kad je grupa radnih drugova pokušala
spasiti kolegu od deložacije. Žilavili su dok ih organi nisu
uvjerili palicama da se sudske odluke moraju poštivati…
“Deložacija i oko nje”, Karlovački tjednik, 3. srpnja
1969.
Brojni građani, prolaznici, pa i strani turisti koji su prolazili
kroz Karlovac bili su u srijedu svjedoci neprijatne i mučne scene
što se cijelo jutro odigravala u Ulici Lole Ribara 122. Vršila se
deložacija namještaja Nade i Mile Jukić, vozača koji je neko
vrijeme radio u “Novotehni”, jer je stan na osnovi nekoliko
rješenja dodijeljen radniku Milanu Adžibabi. No grupa od
dvadesetak radnika “Novotehne, uglavnom iz odjela mehanizacije,
pokušala je silom spriječiti izvršenje deložacije. Tako su u tri
navrata odgurali kamion u koji su trebale biti unijete stvari
đeložiranog Jukića kako bi onemogućili izvršenje deložacije.
Intervenirala je i milicija koja je čak palicama morala osigurati
izvršenje deložacije po rješenju Općinske skupštine i na osnovi
potvrde republičkih nadležnih foruma koji su nakon duljeg
žalbenog postupka potvrdili ispravnost rješenja Općinske
skupštine kojim se treba izvršiti deložacija obitelji Jukić, koja
je još 1966. godine nasilno i bespravno uselila u stan nakon
iseljenja prijašnjeg stanara Nikole Tomljanovića iako je Radnički
savjet “Novotehne” stan dodijelio Milanu Adžibabi. Što Je
prethodilo finalu ove priče koja se odigrala pred očima nekoliko
stotina ljudi i uzbudila cijelu Baniju? Jer deložacija je trajala
punih pet sati, od 9 ujutro do oko 14 sati!
Prijašnje deložacije odbili su da izvrše radnici “Novotehne” jer
su im prijetili, druga deložacija također nije uspjela zbog
sličnog razloga, treću su izvršili, ali budući Općinska skupština
nije imala kuda s djetetom, stvari su vraćene u stan. Konačno je
četvrta deložacija uspjela i na njoj je radilo šest radnika uz
pomoć milicije i uz suprotstavljanje dvadesetorice radnika koj su
pokušali spriječiti deložaciju, motivirajući je humanim
razlozima. Čim je deložacija nakon mnogo natezanja izvršena, i
milicija se udaljila s mjesta događaja, deložirani stanari
uz pomoć nekih susjeda demolirali su vrata i porazbijali stvari o
čemu je useljeni Milan Adžibaba obavijestio stanicu javne
sigurnosti. Prema svemu sudeći slučaj ja bio vrlo neugodan za
sve, pa i promatrače. Humani motivi radnika koji su pokušali
spriječiti deložaciju bili su u suprotnosti sa zakonima i
rješenjem pravosudnih organa. Sukobili su se zakon i srce što je
izazvalo razna prepričavanja među ljudima koji su se okupili i
promatrali rasplet. No zakon je zakon i on važi za sve pa prema
tome ni ovom prilikom nije se moglo ni smjelo štititi bezakonje.
Tim više što je “Novotehna” bila spremna da ujesen riješi
stambeno pitanje Milana Jukića, iako ovaj više ne radi u
“Novotehni” već u jednom zagrebačkom poduzeću na što on nije
pristao.
Pripremio Tihomir Ivka