Moderni Karlovac nikad nije imao jasnu i dugoročnu ideju kud bi
sa svojim otpadom pa su se donosile “privremene” odluke o
lokacijama, da bi ova posljednja na Ilovcu bila proglašena
privremenom 1978. godine, a puni se dan danas i bit će otvorena
još barem tri godine.
S idejama o deponiju u 21. stoljeću prošli smo još gore –
otvaranje Centra za gospodarenja otpadom na Babinoj gori moglo bi
se s pravom nazvati kronologijom lažnih obećanja i nesavjesnog
razbacivanja novca poreznih obveznika. Podsjetimo se, Karlovačka
županija osnovala ga je kao poduzeće s idejom na papiru još 2008.
godine na papiru da bi se tek 11 godina kasnije, ovu jesen na
konferenciji za novinare župan mogao pohvaliti kako se konačno na
terenu nešto vidi. To što je Centar godinama bio ideja na papiru
nije bio prepreka da se u tom poduzeću uhljebi direktor i još
nekoliko stručnjaka s finom plaćom, da se isplate stotine tisuća
kuna na ime “savjetničkih usluga” i da se se s vremena na vrijeme
baci prašina u oči u javnosti kako realizacija projekta samo što
nije počela. 2010. je sasvim ozbiljno “prva lopata” zacrtana za
2012. godinu, pa onda najavljivana svake dvije godine kao
europsko prvenstvo u rukometu. I sad kad je Centar prestao biti
karlovački Godot, a njegova realizacija izvjesnost, daju se
kratkoročna obećanja koja to i ostaju. Naime, najavljeno je da će
projektanti i izvođači radova na Babinoj Gori biti poznati do
kraja 2019. godine. Ušli smo u 2020., no taj podatak još nije
poznat javnosti. Ali, zato imamo novi datum do kad bi Babina Gora
trebala biti u funkciji i napokon odmjeniti ilovačko brdo smeća
sa smrdljivim kraterom u sredini. O 2023. je riječ . Određeni
optimizam po tom pitanju pruža činjernica što više od dvije
trećine novca za projekt osigurava EU. Iskustvo nam govori da je
supervizija EU najbolji lijek protiv naših političarsko
birokratskih bolesti čiji su simptomi olako davanje lažnih
obećanja, klijentelizam i modus operandi “lako ćemo”.
Ako će sve napokon teći po planu, proteći će gotovo pola stoljeća
od otvaranja “privremenog” odlagališta otpada na Ilovcu. To ad
hoc rješenje svaku godinu koje je radilo, radilo je godinu
previše, ali mora se priznati Karlovac je mogao proći i gore po
pitanju deponija smeća. U neka druga vremena, kad je standard bio
mnogo niži, društvo sve samo ne potrošačko, količina smeća bila
je na godišnjoj razini višestruko manja negoli danas. Ilovac je
bio tek jedno od mogućih “privremenih” rješenja, i danas to
znamo, u datim okolnostima najbolje od predloženih opcija jer je
bila najdalje od grada i jer je okoliš koliko-toliko štitila
slabo propusna glina na dnu ilovačkih bajera.
Danas rijetko tko pamti i zna da je karlovački deponij do 70-ih
godina 20. stoljeća bio na Baniji pored tvornice “Ivo
Marinković”, kožare koja je sama po sebi bila valjda najgori
zamislivi zagađivač Kupe kroz duga desetljeća. Kad se tako gleda,
ipak se u ekološkom smislu pomičemo snažno prema naprijed, no
činjenica da je “privremenost” deponija na Ilovcu potrajala pola
stoljeća i tko zna koliko bi ostalo tako da nije novca iz
Europske unije, teški je krimen lokalnih vlasti, i onih ekološki
neosjetljivih socijalističkih i kasnije ovih naših demokratskih.
“Smetlište seli”, Karlovački tjednik, 18. lipnja
1970.
Ovog će tjedna vjerojatno i posljednji kamion gradske čistoće
istovariti otpatke na sadašnje gradsko smetlište uz tvornicu “Ivo
Marinković”. Izračunali smo da je u jamu koja je tu nekada bila
ugrađeno više desetina tisuća kubika smeća na koje je nasuta
zemlja. Na starom gradskom smetlištu bit će rekreaciona zona sa
sportskim borilištima i parkom.
Mjesto za novo gradsko smetlište još nije utvrđeno, ali saznajemo
da su za njega zainteresirani Gažani kako bi zatrpali jamu ispred
Instituta i Drežničani za zatrpavanje takozvane jame
“materijalke”.
Postoji i treće rješenje, a to je da se zatrpava prvi Ilovački
bajer. No konačnu odluku donijet će odbornici Općinske skupštine.
Pripremio Tihomir Ivka
