Uz sve to svirao si i u lokalnim bendovima?
– Pa je, mada je to uglavnom bilo neozbiljno. Zapravo je taj crkveni bend bio odličan za stjecanje iskustva, borbu s tremom, navikavanje na ljude, možda se nekom to može učiniti kao lagana svirkica, ali nije jednostavno, pogotovo kad tek počinješ, svake nedjelje izaći pred 80-ak ljudi i svirati, tako da mi je to bilo i jako korisno iskustvo. Što se tiče bendova uglavnom su to bili gimnazijski bendovi, no vrijedi istaknuti Tight Grips, bio sam prvi frontmen tog benda koji se danas jako dobro probio i uvijek mi je drago čuti za sve njihove uspjehe.
Znači, trebalo je da ti odeš iz benda pa da uspiju?
– Haha, da, tako ispada! Nadam se da ih ipak nisam ja kočio!
Sviraš li danas negdje izvan posla i studija?
– U Ljubljani s ekipom s Akademije imam session bend, ponekad zasviram i u Karlovcu, što na nekim jam sessionima kao što je Scan the Jam na Sceni na koji me zadnji put “odvukao” Buba, što na nekim solo nastupima. Sada sam i relativno friško oženjen pa se moram i obiteljskim obavezama posvetiti, iako to i nisu obaveze nego najljepši dio dana.
Obitelj je puna glazbenika pa jel onda i supruga svira?
– Ne, ona je iz drugih voda, upoznali smo se preko nekih crkvenih okupljanja. Ali čekaj, lažem, svira, svira bubnjeve, skroz amaterski, ali eto, ipak i ona svira.
Je li ona odgovorna i za tvoj nastup na The Voiceu?
– Ne! Ona me jedina odgovarala haha. Zapravo, tu smo se slagali, ja sam cijeli život isto imao stav da ako si dovoljno dobar i sposoban probit ćeš se na ovaj ili onaj način, protivio sam se takvom nekom načinu “ocjenjivanja”, koji je u uvijek u krajnjoj liniji jako subjektivan, no prvo me počeo malo Bob Milan gurkati i predlagati mi da odem i vidim, govorio mi je na koji način mi to može koristiti, roditelji su apsolutno podržali tu ideju i eto, na kraju sam se prijavio i to doslovno pet minuta prije zatvaranja prijava.
Na kraju je ispalo dobro, pa i odlično, a što si ti sam očekivao?
– Ne znam što sam očekivao, ali mogu reći da sam i ja zadovoljan onim što sam postigao. Prije svega, audicije su bile nešto manje stroge i na njima sam mogao biti s gitarom, a ja sam sebi ja, kada je glazba u pitanju, prvenstveno s gitarom. Tako sam prošao prvu audiciju pa su me pozvali na završnu, onda sam prošao i nju i došao je taj “blind” nastup na kojem više nije smjelo biti gitare, jer koncept je takav da je “glas” u apsolutno glavnoj ulozi. Nije mi baš bilo svejedno, volio bih da sam mogao biti s gitarom, malo sam sam sebi bio neobičan, ali tako je kako je i srećom prošlo je dobro, okrenuli su mi se Massimo i Vanna, odabrao sam na kraju da radim s Massimom i mogu reći da je bilo zaista fenomenalno, puno sam naučio, puno toga sam saznao, otkrio… vjerujem da će The Voice odigrati važnu ulogu i u budućnosti.
Pa eto nas i kod budućnosti, kakvi su ti planovi, radiš li na autorskim stvarima?
– Radim i to nije strogo vezano uz Voice, napisao sam već gomilu pjesama kroz godine, barem 30-ak je i bačeno jer su, eto, “zastarjele”, stvara se uvijek nešto novo. Naravno da me Voice sada malo pogurao, što motivacijom, a što i nekim poznanstvima tako da sam sklopio bend i vrlo brzo bi se trebali i predstaviti javnosti.
Jel supruga bubnja?
– Haha ne, ne, ona je zasad u statusu fana!
Kako se bend zove? Ili ideš kao Roko Bunčić i prateći bend?
– Ne, glupo mi je nekako ići pod imenom i prezimenom, dakle bit će bend, odnosno već jest bend, ali još nema ime. No, mislim da ćemo već krajem mjeseca objaviti par covera, čisto da se najavimo, a vjerujem da će već u ožujku izaći i prva autorska stvar. Snimamo u Ljubljani, ima već nekih ponuda i za svirke i za moguće izdavanje, no o tome je još prerano govoriti.
O čemu je stilski riječ?
– Ajde onako ugrubo da kažem da je to nekakav pop-rock blues. I bit će na hrvatskom, mada engleski jest pjevniji, no kako mislim da je realan cilj i napraviti nešto na domaćoj sceni onda mislim da je prirodno i da pjevamo na hrvatskom. Na engleskom teško možeš steći neku reputaciju u Hrvatskoj, a s druge strane uspjeti vani, to je ipak najčešće samo san, to su ogromni gradovi, ogromne scene, gdje postoje tisuće i tisuće onih koji vjeruju u sebe i koji su odlični, ali nikad im se ne poklopi da se probiju. Dapače, ako se nekad ukaže prilika – zašto ne? No, treba ostati i na zemlji.
Aktivna glazbena karijera ti je onda, pretpostavljam, prvi izbor i želja, nemaš plan dugoročno ostati u profesorskom zanimanju?
– Glazbena karijera bi svakako bila prva u idealnom scenariju i potrudit ću se oko nje u nadi da ću je i ostvariti. No, pedagoški rad je tu uvijek dobrodošao “džoker”, zato svakako ne mislim zanemariti akademsko obrazovanje. Volio bih da mogu živjeti od glazbe baš svirajući, ali ako to neće biti moguće, pedagoški rad je moj adut iz rukava pa ću opet na neki način živjeti od glazbe.
Izvan glazbe nemaš aduta?
– Eh, imam hrpu obaveza, ali svejedno imam još jedan adut, a to je kuhinja, oduvijek voli kuhati i volim misliti da sam u tome dosta dobar.
Znači, možda ćemo te vidjeti i u “Večeri za 5” ili “3, 2, 1, kuhaj!”?
– Ne! E to ti mogu garantirati da ne!
Razgovarao: Darko Lisac/KAportal.hr