Neki se nadaju da će širenje zaraze usporiti s porastom
temperatura, ali pandemije često nisu sezonskog karaktera.
Mnoge se zarazne bolesti šire s klimatskim uvjetima. Gripa
obično stiže u hladnijim, zimskim mjesecima, a primjerice
tifus vrhunac doseže ljeti, piše BBC.
Nimalo iznenađujuće, mnogi se sada pitaju možemo li isto
očekivati od infekcije COVID-19 koja se prvo pojavila u Kini
sredinom prosinca 2019. godine.
Među najpogođenijim regijama su upravo one s hladnijim
vremenom, što pridonosi sumnji da bi se bolest mogla početi
povlačiti s dolaskom ljeta.
Stručnjaci, s druge strane, upozoravaju da ne treba previše nade
polagati u takav scenarij. Trenutno je premalo poznato o virusu i
nema čvrstih podataka koji bi poduprijeli takvu teoriju.
Sličan virus, SARS, koji se počeo širiti 2003. godine je brzo
izoliran, pa nema puno informacija o tome kako se ponaša s
obzirom na vremenske uvjete.
No, ima nekih indikacija od drugih koronavirusa.
Prema istraživanju provedenom prije deset godina otkriveno je da
tri tipa koronavirusa imaju sezonske markere, i to zimske. Dakle,
ti virusi bi većinu infekcija uzrokovali između prosinca i
travnja. Četvrti koronavirus, uglavnom pronađen kod pacijenata
s oslabljenim imunitetom, bio je više sporadičan.
Postoje neke naznake da i COVID-19 varira s godišnjim
dobima, odnosno da preferira hladne i suhe uvjete.
Neobjavljena analiza koja je uspoređivala 500 lokacija diljem
svijeta na kojima se infekcija pojavila pretpostavlja vezu između
širenja virusa, temperature, brzine vjetra i vlage u zraku.
Također, to zasad neobjavljeno istraživanje predviđa da je za
trenutnu COVID-19 epidemiju najpovoljnija hladna klima, dok je za tropska
područja infekcija najmanje vjerojatna.
Pandemije nažalost često ne prate istu logiku. Primjerice,
španjolska gripa je bila na vrhuncu tijekom ljeta.
Koronavirusi spadaju u obitelj tzv. omotanih virusa. To znači da
su prekriveni uljnim premazom i proteinima koji strše kao šiljci
na kruni, po čemu su i dobili ime. Corona je latinska riječ
za krunu. Sudeći po istraživanjima takve vrste virusa su
osjetljivije na toplinu od onih koje nemaju takvu ovojnicu.
“Klima je važan faktor jer utječe na stabilnost virusa izvan
ljudskog tijela. Što duže ostane stabilan, to je veća
vjerojatnost zaraze”, rekao je znanstvenik Miguel
Araujo koji vjeruje da ukoliko je COVID-19
osjetljiv na temperaturu i vlažnost zraka, možemo očekivati
porast zaraženih u različita vremena diljem svijeta.
S druge strane, u tropskim je područjima također zabilježen
značajan broj slučaja. Prema analizi znanstvenika sa Medicinske
škole Harvard, pandemija koronavirusa je manje osjetljiva na
vrijeme nego što se nadalo.
Ipak, postoje snažni dokazi da vlaga može značajno utjecati na
ranjivost čovjekova sistema na bolseti. Kada je zrak suh,
smanjuje se količina sluzi koja prekriva naša pluća i dišne
puteve. Taj sekret formira prirodnu obranu protiv infekcija.
Pošto je virus koji uzrokuje pandemiju nov, nije vjerojatno da će
itko razviti imunitet sve dok se ne zarazi i oporavi, što znači
da će se virus raširiti.
Zračna putovanja su glavna ruta kojom se virus širi diljem
svijeta, nakon čega se u zajednici prenosi bliskim kontaktom
između ljudi. Upravo je to razlog zbog kojeg su mnoge vlade
posegnule za izolacijom i karantenom kao načinom obrane.
“Koraci koje poduzimamo kako bi ublažili krivulju zaraze su skupi
u ekonomskom smilsu, ali mogli bi pomoći da doguramo do ljeta.
Ako postoji veza s vremenskim uvjetima, moglo bi
kupiti vremena potrebnog za pripremu zdravstvenog sustava”,
rekao je Jan Albert, profesor kontrole
infektivnih bolesti sa Karolinska instituta u
Stockholmu, piše BBC.