– Ponuđene su nam odluke o otkazu, ali još ne znam koliko ih je
ljudi potpisalo, ni koliko će potpisati. Od sutra do 14. travnja
ne bi nas trebalo biti u tvornici. Još sam optimist, ima posla
koji trebamo napraviti, ima ugovorenog posla, ali korona je sve
zaustavila. Samo da se ona makne, priča nam Josip Škaljin,
sindikalni povjerenik u Adriadieselu Green Energy, tvrtki
nastaloj podjelom Adriadiesela, u kojoj je sudbina 113 radnika
posve neizvjesna.
Dobili su, naime od Uprave, a potpisom to trebaju prihvatiti,
odluke o redovitom poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu
zbog gospodarskih razloga, te sporazum o reguliranju međusobnih
odnosa.
U tvrtki kojoj ni sadašnjost, a i ne tako daleka prošlost, nisu
blistave za radnike posla nema pa onda ni barem bliže budućnosti.
Dragutin Vuljanić, povjerenik Sindikata metalaca Hrvatske za
Sisačko-moslavačku-karlovačku regiju, smatra da radnici ono što
im je Uprava predložila ne bi trebali prihvatiti, što im je
Sindikat i savjetovao. Pojasnio je da je Sindikat s Upravom
zaustavio postupak mirenja zbog situacije s koronavirusom, ali i
da su problemi počeli jer su radnici dobili minimalac za
siječanj, ništa za veljaču, a očito je da će tako biti i za
ožujak.
– Nije napravljeno zakonski kako treba, nudi im se redovan raskid
ugovora i predlaže otpremnina u netu, a nije isplaćena plaća u
brutu nego će u narednom mjesecima biti razlika od minimalne do
pune plaće za siječanj, pune plaće za veljaču i žujak, a u
travnju bi im trebao ići otkazni rok, ali ne piše koliki, nego da
mogu iskoristiti godišnje odmore. To je izvan zakona, ili svima
otkazni rok ili bez otkaznog, napomenuo je Vuljanić.
Navodi se i da će radnicima otpremnina biti isplaćena u ratama,
odnosno, 3.000 kuna do 1. svibnja, sljedeće 3.000 do 1. lipnja, a
2.000 do 1. srpnja. Preostalo radnik može potraživati najranije
tri mjeseca nakon prestanka trajanja mjere zaštite od
koronavirusa.
U sporazumu je i članak kojim se poslodavac obvezuje da će, ako
se nakon prestanka trajanja mjera zaštite od koronavirusa steknu
poslovni, gospodarski i dr. uvjeti za zapošljavanje, radniku
ponuditi sklapanje novog ugovora o radu pod uvjetima koji
odgovaraju onima iz otkazanog.
– Time se spašava firma da ne ide u stečaj, a radnici ostaju na
oko 35.000 kuna od otpremnine i naknade s “burze”. Da je to firma
koja je dobro poslovala pa to ponudila, ljudi bi mogli
prihvatiti, ali sredstava nije bilo ni prošle ni ove godine, nema
nikakve garancije, ni ugovorenog posla. Nisu imali dovoljno za
plaće ova tri mjeseca, a kako će u ovakvoj krizi ugovoriti posla
za dalje? Ne mogu ništa ni od države dobiti zbog dugovanja. U
ovakvoj situaciji, koliko god teško bilo, je najbolje da ljudi
odu na “burzu”, a firma u stečaj jer ako pristanu na ponuđeno,
možda neće dobiti nikakav novac. No, SMH samo savjetuje, ne
odlučuje, zaključio je Vuljanić.
KAportal.hr