Nakon što se nije pojavio na presudi i dva dana proveo u bijegu,
bivši šef zagrebačke krim policije Željko
Dolački posljednje tri noći spava sam u
ćeliji u Remetincu.
Iako relativno kratkotrajan, njegov je bijeg podsjetio na niz
drugih slučajeva kada su optuženici u različitim fazama postupka
bježali od hrvatskog pravosuđa. Gotovo u pravilu riječ je o
moćnicima od kojih neki i danas ismijavaju pravosuđe.
Više od dva dana nitko nije znao gdje se nalazi. Od osuđujuće
presude koja je značila trenutačan odlazak iza rešetaka, bivši
šef zagrebačke krim policije odlučio je pobjeći. A onda se u
četvrtak kasno navečer taxijem dovezao pred Remetinec, s dvije
vrećice u ruci očito spreman služiti nepravomoćnu kaznu.
“Ja ga poznajem u dušu, nije mu lako, nije mu ugodno, on ima
više djece. Neću namjerno preciznije govoriti o tome, neka su
veća, neka su manja. I čovjeku nije baš ugodno u toj situaciji
ići u zatvor”, kazao je prije nekoliko dana Veljko Miljević,
odvjetnik Željka Dolačkog.
Kao da je ikome, ikada, lišavanje slobode bilo ugodno iskustvo. I
dugogodišnje bivše kolege bijeg Željka Dolačkog je iznenadio, kao
i cijeli slučaj.
“Svi smo mi krvavi ispod kože. Međutim baš za takvu stvar stvarno
to je čudo neviđeno. To se više nikad neće pretpostavljam
dogodilo, nit će se dogoditi”, kazao je Hrvoje
Popović, bivši kolega Željka Dolačkog.
“To što kažu da je plesao kriminalu, mislim da je to
napuhano preko nekih medija. Čovjek da bi kvalitetno, kao pravi
profesionalac, radio svoj posao, treba nekad, neću reći skrenuti
sa slova zakona, al ne možete sve po zakonu, jer da radite sve po
zakonu, bilo bi jako puno kriminalaca na slobodi”, rekao
je Nedjeljko Velemirović, bivši
djelatnik PN USKOK-a.
Niz poznatih primjera
No, puno kriminalaca i jest na slobodi baš zbog toga što ih zakon
ne prisiljava da budu na izricanju presude. Dosad najpoznatiji
primjer dao je bivši vladar hrvatskog
nogometa Zdravko Mamić koji je prošlog
ljeta od nepravomoćne presude osječkog Županijskog suda kojom je
osuđen na 6 i pol godina zatvora pobjegao u Međugorje.
“Budući da je on predosjećao, da ne kažem znao što će se to
ovdje danas desiti, onda on danas nije tu”, pojasnio
je Veljko Miljević, odvjetnik Zdravka Mamića, odgovorajući
na pitanja novinara gdje se nalazi Zdravko Mamić.
“Nisam kukavica, to zna cijeli svijet da nisam kukavica, ali
bogami nisam ni mazohist”, poručio je iz Međugorja Zdravko Mamić
koji već mjesecima živi u Međugorju, predvodeći i molitve,
zaštićen dvojnim državljanstvom zbog kojega ga BiH ne mora
izručiti.
Bježao Kutle, Glavaš…
Već godinama istu mogućnost koristi i Miroslav
Kutle, jedan od predvodnika tajkunske privatizacije
90-ih. Od postupaka za gospodarski kriminal još 2010. godine
Kutle je pobjegao u rodnu Bosnu i Hercegovinu. I ne misli se
vraćati.
Kao i Zdravko Mamić, i prije izricanja nepravomoćne presude u BiH
je prije deset godina, u svoju drugu domovinu,
pobjegao Branimir Glavaš. Sa svog
imanja u Drinovcima čak je vodio parlamentarnu stranku HDSSB.
“Očekujem da Vrhovni sud ukine tu presudu, da naloži sastav novog
sudskog vijeća i da sudski postupak u Hrvatskoj krene
ispočetka. U tom slučaju sam spreman vratiti se u Hrvatsku”,
poručio je tada Glavaš.
Sud njegove druge domovine međutim potvrdio je presudu pa je
Glavaš dio kazne za ratne zločine u Osijeku odslužio u KP Domu u
Zenici. Danas je opet saborski zastupnik kojemu traje ponovljeno
suđenje.
Sanader otišao u Austriju
Jedan od poznatijih bjegunaca je i riječki
kardiokirurg Ognjen Šimić. On je pobjegao
2008. godine nakon nepravomoćne presude zbog primanja mita. 2011.
godine je završio u Sarajevu iza rešetaka, s prepolovljenom
kaznom. Godinu kasnije preminuo je u zatvoru.
I Jozo Ćurković, bivši vlasnik propale
tvornice Salonit, već je godinama na slobodi u BiH, unatoč
raspisanoj tjeralici. I još jedan svjež primjer bijega u BIH je i
osječki poduzetnik Drago Tadić, pravomoćno
osuđen za pokušaj podmićivanja sudaca Vrhovnog suda.
Tu su i slučajevi poput bivšeg premijera Ive
Sanadera koji je pobjegao čim je najavljena
optužnica, da bi se mjesecima čekalo njegovo izručenje od
Austrije.
Da zakon dozvoljava nekim optuženicima ismijavanje sustava
svjestan je i ministar.
“Raspravit ćemo o eventualnim alatima koji bi to spriječili, a
posebno bi važno bilo da s nekim susjednim državama sjednemo za
stol da redefiniramo moguće napretke u našim bilateralnim
ugovorima kako bismo takve stvari spriječili”, kazao je nedavno
ministar pravosuđa Dražen Bošnjaković.
Vezane ruke?
Sustav je sada takav da su i policiji i pravosuđu vezane ruke.
“Nije da policija nešto dozvoli ili pravosuđe ne dozvoli.
Naprosto prije presude nema zakonskih okvira da bi policija išla
nadzirati, kontrolirati, provoditi, uhićivati osobu za koju se
možda pretpostavlja da će biti osuđena u momentu kad se ta
presuda još ne zna”, upozorava bivši načelnik krim
policije Željko
Cvrtila.
Izmjene Zakona o kaznenom postupku očekuju se do kraja idućeg
mjeseca. No, pitanje je mogu li i kako te izmjene dovesti do
manje bjegunaca od ruke pravde.