Kao organizacija koja se snažno zalaže za otvorenost i
transparentnost, GONG opetovano od vladajuće većine traži da
financijska izvješća Crkve budu dostupna javnosti, kao što to
zakon obvezuje druge neprofitne organizacije.
”Javnost ima pravo znati kako se točno financira Crkva i na što
se taj novac troši”, napominju u GONG-u i podsjećaju da se
”Katolička crkva u Hrvatskoj financira netransparentno, a
odbijanjem inicijative za revizijom Vatikanskih ugovora,
vladajući su propustili priliku za ponovo otvaranje teme
financiranja Crkve”.
Podsjetimo, GONG je još kao dio Platforme 112, prije pet godina
apelirao na zastupnike u Saboru da spriječe štetno izuzeće
vjerskih zajednica iz Zakona o financijskom poslovanju i
računovodstvu neprofitnih organizacija, no te 2014. godine
tadašnja SDP-ova vlada donijela je zakon napravivši ustupak
Kaptolu pa vjerske zajednice, iako su neprofitne organizacije, ne
moraju biti prijavljene u registru kojeg vodi Ministarstvo
financija.
”U tom se registru nalaze godišnja financijska izvješća i
bilance neprofitnih organizacija, kao što je primjerice GONG.
Također, vjerske zajednice ne moraju izrađivati godišnje
financijske planove, ni voditi poslovne knjige i čuvati ih po
zakonom propisanim pravilima, niti podliježu revizijskim uvidima.
Sve su to obaveze neprofitnih organizacija, kakve bi trebala
vrijediti i za Katoličku crkvu te za sve druge vjerske zajednice
koje djeluju na području Hrvatske”, smatraju u GONG-u, a mi vas
u anketi pitamo: Moraju li financijska izvješća Katoličke
crkve biti dostupna javnosti?
Iz GONG-a, naime, upozoravaju da ”ne postoje precizni
podaci o financiranju Crkve iz proračunskih sredstava”. Prema
podacima Vlade RH, ”radi se o oko 600 milijuna
kuna godišnje iz državnog proračuna dok podaci s
lokalne razine vlasti nisu pregledni. Kad se tome zbroje
prihodi koje Crkva ostvaruje od svojih vjernika i dotacije koje
dobija iz inozemstva, iznos njenih prihoda – koje nigdje ne
prikazuju, daleko je veći”.
”Vjerske zajednice ne moraju javno objavljivati svoje godišnje
izvještaje, što je obaveza drugih neprofitnih organizacija.
Naime, na njih se ne odnosi dio zakona koji propisuje
izvještavanje o ukupnim prihodima nego samo dio izvještaja
o potrošnji proračunskih sredstava, koji je dostupan samo
nadležnom tijelu. To znači da se novac iz privatnih ili
međunarodnih izvora ne mora prijavljivati nikome, pa tako ni
transparentno predočiti građanima koji financiraju vjersku
zajednicu, bez obzira jesu li vjernici ili ne”, napominju.
”Biskup Vlado Košić, istaknuti član
organizacije koja se netransparentno financira, prozvao je
nedavno udruge da nemaju nikakvu svrhu osim što su ‘sisači novca
koje ruše državu’. Umjesto prozivanja udruga, možda bi se ovakvi
napori mogli usmjeriti na povećanje transparentnosti financiranja
Crkve, a samim time i povjerenja svih građana koji ju
financiraju?”, zapitao je GONG.
I podsjetio da i u samoj Crkvi ima onih koji podupiru
transparentnost, kao što to pokazuje primjer Mate Uzinića,
dubrovačkog biskupa koji samoinicijativno objavljuje financijska
izvješća za svoju biskupiju.