Akciju uvijek pokreće neovisno državno odvjetništvo i to baš dva
dana uoči Vladine odluke o stečaju Uljanika. Inkriminacija mora
biti teška, da odluka o stečaju bude lakša. Milijardu kuna zvuči
sasvim dobro, ali za svaki slučaj ministar policije kaže
milijardu i više. Koliko “više” nije bitno, neš’ ti sto miljuna
“vamo-tamo”, šta je to za jedno brodogradilište i jednog
ministra.
Sve u svemu, naizgled standardno dobra predstava naših kazališnih
umjetnika, ali ovaj put u scenariju rupa kroz koju se može
provući i Uljanikov polarni kruzer, a kamoli ne ovih 12 uhićenih.
Naime koscenaristi u Državnom odvjetništvu nisu mogli smisliti
ništa bolje nego da ih treba uhititi zbog toga što su oštetili
brodogradilište i državni proračun za tih milijardu i više kuna.
Dakle, nisu im mogli prišiti da su ukrali, oprali ili nekako
izvukli tih milijardu i više kuna nego da su zapravo lošim
poslovanjem oštetili brodogradilište i državni proračun.
I ne treba sumnjati da je DORH tu išta pogriješio, u tom
financijskom kaosu koga god uhitite ne možete pogriješiti. Ali
gdje su onda u tom scenariju članovi Nadzornog odbora koji su
trebali nadzirati to poslovanje? Gdje su u tom scenariju uprave
HBOR-a, ministri i vlade koje su svih ovih godina odobravale
milijarde kuna za nastavak tog lošeg poslovanja, pravljenje štete
brodogradalištima i državnom proračunu. Gdje su u tom scenariju
sindikalisti koji su cijelo vrijeme, da li jedan ili drugi,
sjedili u Nadzornom odboru Uljanika i to zajedno s uhićenim
direktorom Uljanik plovidbe, kojoj je Uljanik isporučivao brodove
s gubitkom od 100 milijuna kuna po brodu, i pravili se da ništa
ne vide i ništa ne znaju. Kao što su se svi pravili da ništa ne
vide i ništa ne znaju, a svi su sve znali.