Pomicanjem kazaljki za jedan sat unaprijed, odnosno s dva sata
ujutro na tri sata, u nedjelju, 31. ožujka, započet će ljetno
računanje vremena, a to bi slijedom nedavne odluke u EU moglo
biti jedno od zadnjih pomicanja sata.
Praksa pomicanja sata dvaput godišnje, krajem ožujka za jedan sat
unaprijed i vraćanje kazaljki u listopadu za sat unatrag uskoro
bi trebala otići u povijest jer je Europski parlament nedavno
podržao prijedlog direktive kojom se od 2021. na razini EU-a
ukida polugodišnje pomicanje sata i zemljama članicama prepušta
odluka o odabiru ljetnog ili zimskog računanja vremena.
Prestaje obaveza paljenja svjetala na vozilima
Prema važećem režimu s ljetnim računanjem vremena prestaje
obaveza paljenja svjetala na vozilima tijekom dana, osim za
vozače mopeda i motocikla koji tijekom cijele godine moraju
voziti s uključenim dnevnim svjetlima.
Prelaskom na ljetno vrijeme dolazi i do promjena u obračunu
električne energije pa se struja utrošena od osam do 22 sata
obračunava prema višoj tarifi, a od 22 do osam sati prema nižoj
tarifi.
Zbog pomicanja sata i na prugama HŽ Infrastrukture uobičajeno se
organiziraju posebna dežurstva osoblja u elektrotehničkim
službama i prometnim uredima kako bi se svi automatski uređaji
koji pokazuju, registriraju ili daju točno vrijeme namjestili na
novo, točno vrijeme.
Prakticiranje pomicanja sata uvjetovano izmjenom godišnjih
razdoblja seže u prošlo stoljeće, a najčešće se spominjala ušteda
energije, što je jedan od razloga zbog kojeg su države članice
dosta dugo primjenjivale pomicanje sata, stoji u tekstu izvješća,
koje je pripremila Marita Ulvskog, članica Progresivnog saveza
socijalista i demokrata (S&D).
Zbog pomicanja sata ljudi se osjećaju lošije Novije studije
pokazuju, međutim, ograničene efekte takve prakse te ističu
njezine negativne posljedice. Pokazalo se da se ljudi zbog
pomicanja sata općenito osjećaju lošije te pate od poremećaja
tzv. cirkadijalnog ritma, imaju veće probleme sa spavanjem i
osjećaju umor.
U poljoprivredi pomicanja sata imaju negativan učinak na prinose
usjeva i dobrobit životinja te remete bioritam stoke, što
primjerice utječe na mužnju krava. Promjene sata negativno utječu
i na javno zdravlje, pri čemu su najviše pogođena djeca i starije
osobe.
Nova direktiva ne znači automatsko ukidanje ljetnog računanja
vremena u EU-u ili uvođenje “jedinstvenog vremena” u Europi, već
okončava praksu usklađenog pomicanja sata na razini EU-a te
omogućava državama članicama da odaberu vlastiti način računanja
vremena, odnosno hoće li zadržati zimsko računanje vremena
ili prijeći na ljetno računanje vremena.
Primjena nove direktive započinje s 1. travnjem 2021., pa bi
posljednje zajedničko pomicanje sata trebalo u svakoj državi
članici započeti posljednje nedjelje u ožujku 2021. u 1.00 ujutro
prema koordiniranom svjetskom vremenu (UTC).
Europska komisija objavila je u kolovozu 2018. rezultate javnog
savjetovanja u kojem se od 4,6 milijuna europskih građana, velika
većina, njih 84 posto, izjasnila da treba odustati od pomicanja
sata, a većina unutar te većine želi da se zadrži ljetno
računanje vremena tijekom cijele godine.
Ljetno računanje vremena prvi spomenuo Franklin Uvođenje ljetnog
računanja vremena prvi put spomenuo je američki izumitelj i
političar Benjamin Franklin 1784. godine u pismu urednicima
“Pariških novina”. No, pismo je bilo dosta šaljivo, pa nije
poznato je li Franklin doista Francuzima predlagao njegovo
uvođenje. Ovaj je sustav ozbiljno predložio i Englez William
Willett u članku “Gubitak dnevnog svjetla”, objavljenom 1907.
godine, ali unatoč snažnom lobiranju nije uspio uvjeriti
britansku vladu da ga prihvati.
Začetnikom podjele računanja vremena na ljetno i zimsko smatra se
novozelandski entomolog George Vernon Hudson koji se bavio
skupljanjem i proučavanjem kukaca pa su stoga njegova
istraživanja ovisila i o duljini sunčeve svjetlosti tijekom dana.
Hudson je 1895. došao na ideju da bi se vrijeme moglo pomaknuti
dva sata unaprijed kako bi se tijekom ljetnog vremena iskoristilo
više danjeg svjetla u popodnevnim satima. Ideju su prvi praktično
ostvarili Nijemci tijekom Prvog svjetskog rata (1916. godine), a
zatim su tu promjenu prihvatili Britanci i SAD.
Jedna od osnovnih zadaća uvođenja ljetnog računanja vremena bilo
je smanjiti izdatke za električnu energiju na način da se tijekom
dana koristi danje svjetlo što je više moguće.