Više od dva mjeseca nakon što je najpoznatiji zagrebački bagerist
otvorio radove, stvarno osposobljeni radnici za upravljanje
građevinskim strojevima popeli su se na obronke Medvednice.
Potraga je na poziciji na kojoj bi trebala biti izgrađena treća
od čak četiri postaje žičare Sljeme. Samo 150 metara nadmorske
visine niže od posljednje – na samom Sljemenu – gradi se
postaja Brestovac od gotovo tisuću
kvadrata. Iako – nikome nije jasno zašto.
Sjeli smo u klupe Fakulteta strojarstva i brodogradnje ne bismo
li saznali postoje li ikakvi tehnički razlozi da se na pet
kilometara trase sljemenske žičare postavi međustanica.
“Stanica Brestovac je kao da se vozimo avionom prema Splitu i
usput moramo stati na aerodrom u Udbini koji postoji kao takav,
ali nije u funkciji”, govori dr.sc. Milan
Kostelac sa Fakulteta strojarstva i brodogradnje.
Nema, tvrdi profesor Kostelac, tehničkih
razloga za ovo – kako je opisao – slijetanje u Udbinu. “Sporno je
što mi žičaru u stanici Brestovac moramo usporiti na vrlo malu
brzinu ili zaustaviti”, dodaje Kostelac.
Smanjuje brzinu, povećava troškove. I opet se gradi. “Po
mojoj osobnoj procjeni, Brestovac bi se trebao izbaciti iz
projekta”, kaže profesor Kostelac.
No, kasno je za izbacivanje. Možda je rješenje zagonetke
Brestovac u objektu koji se nalazi samo malo niže od buduće
stanice. Zdravstveni kompleks Brestovac je otvoren prije 110
godina čije podizanje je inicirao zagrebački
liječnik Milivoj Dežman. Grof
Kulmer poklonio je zemljište te ga je sagradila
Okružna blagajna za osiguranje radnika u Zagrebu, a građani su
dobrovoljnim prilozima financirali objekt.
“U 19. i 20. stoljeću vladala je velika pandemija turberkuloze, i
centar Brestovac je za Hrvatsku i ovaj dio Europe bio jedan od
glavnih lječilišta u iskorjenjanju turberkuloze”, rekao je
ravnatelj Dječje bolnice Srebrnjak, doc. dr. sc.
Boro Nogalo.
Samo 2.500 kuna godišnje Paintball centar Sljeme plaća za
koncesiju
Danas je to poligon za paintball natjecanja. Samo 2.500 kuna
godišnje Paintball centar Sljeme, u vlasništvu jedne zagrebačke
tvrtke, plaća Parku prirode Medvednica koncesiju za korištenje
prostora. Vlasnik objekta i zemljišta oko njega je Dječja bolnica
Srebrnjak.
“Dječja bolnica Srebrnjak je vlasnik 100 posto tih 76.000
kvadrata oko sanatorija Brestovac. Mi smo predložili jedan jako
dobar centar koji će služiti građanima grada Zagreba i
cijele Hrvatske i ovog dijela Europe”, kaže Nogalo.
Dječja bolnica Srebrnjak započela je projekt izgradnje takozvane
pametne bolnice i znanstveno-istraživačkog centra novcima
Europske Unije. Vjeruju da bi logičan drugi razvojni korak bio
izgradnja rehabilitacijskoj centra u savršenom okruženju prirode
na mjestu stare bolnice.
“Samo se trebaju napraviti prostori koji zadovoljavaju prostorne
standarde, tehnološke i stručne da bi se radila medicinska
rehabilitacija”, rekao je Nogalo.
No hoće li se ikada na ovom mjestu obnoviti lječilište ili kakav
drugi objekt nije poznato niti se može pronaći u javno dostupnim
gradskim dokumentima. Nije moguće niti provjeriti špekulacije da
se jedna velika hotelijerska grupacija raspitivala o mogućnosti
da bude potencijalni partner u objektu dobije li pravo na
dugogodišnju koncesiju.
“Mi kao vlasnici smo predložili jednu jako dobru priču i ta priča
bi trebala zaživjeti. I nikad ništa nekorektno nismo dobili”,
kaže doc.dr.sc. Boro Nogalo, ravnatelj
Dječje bolnice Srebrnjak.
Kako će Zagreb namaknuti sredstva za projekt od gotovo
pola milijarde kuna?
Ništa manji misterij nije niti pitanje kako će Zagreb namaknuti
sredstva za projekt žičare koji se sada približio svoti od pola
milijarde kuna.
“Projekt nije apliciran na fondove Europske Unije. Vrlo
vjerojatno iz razloga što je taj projekt manjkav. Tako samo čuo
od ljudi iz Gradske uprave koji su dobronamjerni prema ovom
gradu. Projekt nije doživio ni stručnu recenziju, nego je
prihvaćen kako je projektiran, a projektiran je po želji
gospodina Bandića i zato ima toliko manjkavosti po pitanju
stručnog pogleda”, kazao je bivši zagrebački gradski
vijećnik Tomislav Jelić.
Jelić sene čudi što
je javnost oguglala na činjenicu da se u veliki i skupi projekt
ide bez da se jasno definiralo financijska sredstva.
“Zamislite da je Republika Hrvatska išla s Kinezima ugovarati
Pelješki most bez da je imala osigurana sredstva. Tako nešto bi u
Europi odzvonilo, dok u Hrvatskoj nažalost nije iznenađujuće kad
gradonačelnik Bandić ugovori projekt od 300 milijuna kuna plus
bez PDV da ima osigurana sredstva”, nastavlja Jelić.
“Vidjeli smo da u ovoj godini nedostaje 270 milijuna kuna. Jako
je neobično da smo proteklih godina imali iznose za stavku
žičare između 90 i 100 milijuna, a sad kad smo krenuli u
realizaciju u 2019. godini zapravo imamo mali iznos, potpuno
nedovoljan 9 posto u odnosu na ugovor koji je potpisan”,
govori Renato Petek, zastupnik zagrebačke
Gradske skupštine.
“Ako Grad ne uspije pronaći sredstva, ja ne vidim kako bi uspio
namaknuti ta dodatna sredstava za žičaru. Za očekivati je da će
opet utrčati državni proračun da bi zaštitili gospodina Bandića”,
govori Jelić.
Javnost još nije dobila precizan troškovnik cijele žičare, ali u
natječajnoj dokumentaciji mogu se pronaći zanimljive stavke. Tako
u stavci piše kako se na platformi Kutne postaje na 600 metara
četvornih postavlja podno grijanje.
“Kad govorimo o projektima gospodina Bandića, sjetimo se
recimo javnog WC-a na okretištu tramvaja u Dubravi koji je koštao
11.000 eura po četvornom metru ili onog kioska na okretištu
tramvaja na Črnomercu koji je od aluminija i stakla koji je
koštao 5.000 eura po četvornom metru, objektivno ne može koštati
više od 600-700 eura po četvornom metru”,
govori Jelić.
Što je kutna postaja?
Kutna je postaja obična armirano betonska ploča na stupovima i
ako padne snijeg u velikim količinama na nadmorskoj visini od oko
300 metara može ometati put kabinama. Pa se tako odlučilo da će
se instalirati skupo podno grijanje sa senzorima koji će
automatski detektirati potrebu za grijanjem ploče da se snijeg
otopi.
“U svjetskim žičarama vrlo rijetko, ukoliko imamo ukrcaj skijaša,
da se ne bi dogodilo zaleđivanje, onda može ići, ali u lomnoj
stanici mi nemamo ukrcaj putnika”,
kaže Kostelac.
Naravno, možda ćete pomisliti da je puno jeftinije rješenje
lopata kojom bi radnici očistili snijeg koji padne u onih 19 dana
koliko se u prosjeku zabijeli glavni grad Hrvatske. Ili pak
na način koji je prije šest godina, 2013. godine kada
je jedini zabilježeni slučaj da je u Zagrebu palo više od
pola metra snijega, predložio gradonačelnik: “Pojest ćemo
snijeg.”
Umjesto da se čisti, snijeg će na žičari automatski otapati
električni kabeli na senzor. U sitnim se stavkama vjerojatno
kriju brojni elementi koji su povećali cijenu sljemenske žičare.
Zašto se ne gradi na staroj trasi?
Početna postaja je u Gračanima. Da bi se došlo do završne točke
ne postaji mogućnost da žičara ide direktno.
“Nova postaja je određena na novoj lokaciji i ukoliko bismo
morali koristiti, mi ne možemo koristiti staru trasu da bismo
spojili donju i gornju postaju. Postojala je mogućnost da se u
produžetku stare trase kupi zemljište i da se tamo izgradi, ali
ja ne ulazim zašto nije kupljeno”, kaže Kostelac.
Zašto se nije koristila stara trasa i postavila početna postaja
na mjestu stare, također nije jasno.
“Ništa nije nedostajalo staroj trasi, stara trasa je izrađena po
pravilima struke normalno se moglo koristiti kao takva. Sa
gornjom i donjom postajom”, objašnjava Kostelac.
Na donjoj postaji gradi se objekt s dvije etaže podzemne garaže s
200 parkirnih mjesta. Uz sanitarni čvor, svlačionice, tu je
predviđena sportska trgovina, ugostiteljski objekt, radni
prostori za zaposlenike, penjačka dvorana za odrasle i djecu.
“Fascinantno je i nemoguće da žičara košta 17 garaža na Langovu
trgu”, kaže Jelić.
U stavkama objekta na početnoj stanici ističe se dvostruki
krov projektiran od velikih panela. Po metru četvrnom stoji osam
i pol tisuća kuna, pa će za dvije tisuće kvadrata krova građani
platiti više od 17 milijuna kuna. Samo jedna vrsta krova
zadovoljava opis u troškovniku, a taj krov ima u Hrvatskoj samo
jedan zastupnik. Dvostruki krov će biti postavljen na čeličnu
rešetku koja stoji, procjenjuje se, oko 11 milijuna kuna.
Niti glavni
projektant Elektroprojekt niti neki od
arhitekata angažiranih kao podizvođači na ovom projektu – nisu
bili spremni na razgovor s Potragom.
“Tko je odredio kapacitet žičare, je li napravljena neka studija
pa je tako odlučeno da će ona imati kapacitet 1600 ljudi u satu,
da li će stvarno taj kapacitet biti ispunjen? Nemamo odgovor ni
koliko će koštati karta, a da bismo to saznali mora postajati
neka procjena koliko će koštati održavanje tako velikog
objekta u prvoj ili desetoj godini. To je sve nešto što bi bilo
logično da imamo kada se radi o tako velikom projektu”,
kažePetek.
“Bože da mi je samozatajnost Ranka Predovića…”
“Bože da mi je samozatajnost Ranka Predovića, ja bih bio
najuspješniji čovjek na svijetu. Ja kad nešto napravim odmah se
pohvalim, a Ranko šuti”, kazao je u siječnju gradonačelnik Milan
Bandić.
Na potpisivanju ugovora s tvrtkom GIP Pionir koja izvodi radove,
novinari su imali rijetku priliku vidjeti vlasnika tvrtke, jednog
od građevinskih teškaša Ranka Predovića.
“Možda ćemo se vidjeti i prije roka, da bi naš gospodin šef bio
zadovoljan”, kazao je tada Predović.
Tvrtka GIP Pionir već godinama dobro
surađuje s gradonačelnikom na velikim projektima. “Pionir
je favoriziran od sadašnje gradske vlasti već 15 godina u mnogim
gradskim poslovima, a na koncu od njega je gradonačelnik kupio
stan”, govori Jelić.
Stara žičara je pokrenuta 1963. godine kada je trenutni
gradonačelnik Milan Bandić bio
dječarec. U to je vrijeme zagrebački gradonačelnik
bio Većeslav Holjevac. Stara žičara je
imala 90 kabina za četiri osobe. Bila je duga četiri kilometra i
bila je najduže postrojenje svoje vrste u Europi. Do Sljemena se
vozilo 23 minute. Tijekom cijelog radnog vijeka nije zabilježen
niti jedan smrtni slučaj niti nesreća. Žičara je prestala raditi
2007.
Neki su joj prigovarali da je poslovala s gubitkom, iako joj je
kapacitet bio višestruko manji od nove koju ćemo dobiti do,
najavljuje gradonačelnik, ljeta sljedeće godine.