Kad pogledate koja su sve načela bila primjenjivana u srednjem
vijeku za upravljanje zajedničkom imovinom i usporedite s
današnjicom, pitate se koje je doba mračno – kaže Zorislav Antun
Petrović na predstavljanju knjige “Suzbijanje korupcije u
Hrvatskoj u srednjem vijeku” koje je večeras održano u
karlovačkoj Knjižnici za mlade.
Riječ je o zborniku znanstvenih radova kojeg je u prosincu 2014.
izdala Udruga Kultura i etika, a on uredio. Šest znanstvenika
predstavilo je protukorupcijske odredbe statuta i zakona gradova
i ostalih komuna iz primorskog dijela današnje Hrvatske.
Za štetu protiv zajedničke imovine – pada glava
– Govorimo o razdoblju razvijenog feudalizma. Zbog pomorske
trgovine su na obali bili skloniji uređivati odnose s
vlastodršcima, nego na kontinetnu gdje postoji zakon kojeg
propisuje kralj, a ne postoji svijest o zajedničkoj imovini. Po
Korčulanskom statutu, primjerice, svatko tko je učinio nešto na
štetu zajedničke imovine kažnjavao se glavosjekom, oduzeta mu je
sva imovina, a kuća mu je srušena do temelja. Drugim riječima,
izbrisan je svaki trag o njemu i njegovu nedjelu – kaže Petrović
koji, iako smatra da su srednjovjekovne komune na području
današnje Hrvatske imale uzorna i za ono vrijeme napredna
protukorupcijska rješenja, ne drži da bi primjena spomenutih
sankcija u današnje vrijeme bila humana.
Borba protiv korupcije u 13. stoljeću
Proteklih 15 godina sam potrošio na prokazivanje korupcije u
Hrvatskoj kao štetne navike i na to da je suzbijem. Često smo
posezali za inozemnim iskustvima koja nije bilo moguće
primijeniti u Hrvatskoj. No u Vinodolskom zakoniku sam uočio
antikorupcijske odredbe. Koliko god bio elementaran, jasna je
njegova namjera da se izbjegne sukob interesa. Naši stari u 13.
stoljeću su bili svjesni da postoje rizici od korupcije i imali
su rješenja kako je smanjiti, kaže Petrović.
Nakon toga je posegnuo za drugim dokumentima iz tog razdoblja od
kojeg posebno ističe Korčulanski statut.
Pisan je, kao i ostali dokumenti južno od Zadra, na latinskom
jeziku i sadrži čitav niz antikorupcijskih odredbi iz rimskog
prava. Primjerice, u njemu je ugrađen institut izuzeća suca, pa i
otvorenosti, jer predviđa da se sva pošta otvara i naglas čita
pred tri svjedoka. Predviđa kontrolu prihoda i rashoda i kontrolu
knjigovođa i knjiga u kojima su se prihodi i rashodi vodili –
nastavlja Petrović.
Iz publike je spomenut i primjer otkaza u policiji zbog lažne
diplome, a zatim zapošljavanja u gradskoj upravi.
Kadroviranje – ždrijebom
Kod kadroviranja, da bi netko radio za komunu, recimo kao
carinik, ne može ga predložiti bilo tko. Da bi nekog predložio za
javnu službu, to pravo si morao dobiti na ždrijebu, a potom se
dvotrećinskom većinom o prijedlogu odlučivalo – iznosi kako se
kadroviralo u srednjovjekovnom Dubrovniku Petrović. Dubrovnik je
poznavao i sankcije zbog neisplate plaća.
Neplaćanje obveza prema Republici se kažnjava progonstvom ili
smrću. Na Korčuli je kažnjen čak i onaj tko predloži da se otpiše
dug prema komuni. Ako taj prijedlog iznese knez, kažnjava se
dvostrukom kaznom. Svaka sličnost s predstečajnim nagodbama je
nemoguća – dodaje Petrović.
Srednjovjekovni Split je zabranjivao komunalnom liječniku da
posluje s ljekarnikom, što čudno zvuči u vrijeme seminara po
egzotičnim destinacijama, što plaćaju farmaceutske tvrtke za one
iz državne uprave koji odlučuju o lijekovima.
Uvijek se držalo načela se ne smije odlučivati o rođacima ili
drugima s kojima je donositelj odluka povezan, a kod nas je jedan
član Državno-sudbenog vijeća glasao o samom sebi kada je trebao
napredovati sa županijskog na Vrhovni sud – uspoređuje Petrović.
KAportal.hr