U grupama od po 30 ljudi svakih sat vremena. I tako će biti
do kraja tjedna, kada će otkaz potpisati i posljednji od 1118
radnika. Uljaniku su dali sve. Nakon desetljeća provedenih u
brodogradilištu sve što odnose su – cipele i trliš.
“Radno odijelo nosim. To je sve što nakon 39 godina imam”,
kaže jedan od radnika. Na pitanje što dalje, kratko odgovara:
“Kopat po kontejnerima, a što ćemo.”
Radnici su počeli dolaziti oko 9 sati. Potpuno slomljeni, a
i dalje provlače svoje kartice, ruke su navikle.
“Malo je tužan kraj, nije trebalo tako završiti”, kaže radnik
Rino.
“Imali smo neki kratko sastanak, upoznali su nas s pravima. Ja
idem u mirovinu, danas mi je bio zadnji dan, nakon 42 godine
skoro.”
Na spisku piše tko će doći koji dan.
“Toliko je otkaza da nam ne stignu dati. Kao u komore kad su
vozili, znamo gdje i kako. Tako se nama dešava, po 300 na dan će
ih uspjeti valjda riješiti”, kaže Đino
Šverko,povjerenik Sindikata metalaca.
U međuvremenu u Zagrebu ministar Darko
Horvat demantira da su Kinezi, koji sutra dolaze u
3. MAJ, zainteresirani samo za riječko brodogradilište.
“Dakle, nije isključivo i nužno da se na prostoru Pule i Rijeke
samo grade brodovi.”
Problemi se gomilaju, naručitelj iz Belgije traži povrat
sredstava za nedovršen brod. S kamatama. Ukupno 920 milijuna
kuna. Ministar kaže da su spremni platiti najviše 222
milijuna.
“Možemo prihvatiti da se brod završi u pulskom škveru ili da se
otegli, razgovaramo u ovom trenutku oko cijene koštanja ijednog i
drugog postupka”, kazao je Horvat.
Radnici u kineski spas ne vjeruju. Sutra na red dolaze novi.
Svakih sat vremena njih 30. Potpisat će otkaz i ponovno provući
karticu u škveru koji je othranio Pulu.