Pedagoginja i profesorica na kanadskom
Sveučilištu British Columbia, Joy
Butler, tvrdi da se graničar – igra čiji je cilj izbaciti iz igre
suparničkog igrača pogotkom lopte, više ne bi trebao igrati na
satu tjelesnog, prenosi Cbc.ca.
Do zaključka da je riječ o ‘opresivnoj’ i dehumanizirajućoj’ igri
došli su istraživanjem u kojemu su učenike ispitivali kako se
osjećaju tijekom igranja graničara.
Graničar = legalizirano nasilje?
Profesori s kojima je porazgovarala kazali su joj kako je
graničar zabavan način poticanja učenika na tjelovježbu te da ih
dobro oblikuje za stvaran život, no ona se s time ne slaže.
“Ta je igra pandan legaliziranom nasilničkom ponašanju,
tvrdi Butler.
Podijelila je priču osnovnoškolke koja se skrivala u stražnjem
djelu dvorane, sve kako bi izbjegla udarce loptom.
“Bila je proganjana. I što je uspjela naučiti iz tog iskustva?”,
pita se Butler i dodaje kako igra zapravo djecu uči izbjegavati
razredne kolege, umjesto da ih povezuje. Nastavnici na
raspolaganju imaju alternativne aktivnosti koje djecu ne uče da
je primjereno viktimizirati druge ljude.
Igra kontradiktorna
Napominje da se ne zalaže za potpunu zabranu ove igre u školama,
što je dio njih u SAD-u već učinio, nego da nastavnici sami
shvate da se graničar ne bi trebao igrati te da posvete pažnju
učenicima koji se uvijek skrivaju u pozadini, umjesto da u fokus
stavljaju one najglasnije koji se zadovoljavaju ‘skidanjem
ljudskih meta’.
Stephen Berg, profesor na istom Sveučilištu prisjetio se kako je
odrastao obožavajući graničara, igre koju su njegovi nastavnici
nazivali ‘ubojitom’ loptom. Nakon što je postao nastavnik,
njegovo se mišljenje promijenilo.
“U školama puno govorimo o ljubaznosti, dobroti i empatiji, a
onda ti termini na tjelesnom ostaju izvan dvorane. Pomalo je to
kontradiktorno onome što djecu učimo na nastavi, kazao je Berg
koji se slaže kako postoje brojne aktivnosti koje mogu zamijeniti
graničara, piše Cbc.ca.