Od odjeće i naočala do mobitela, knjiga, pa i glačala. Pronašli
smo čak i zastavu u jednom od ureda izgubljenih stvari u
policiji.
”Ovo su kutije konkretno koje je ZET dostavio. Znači to su
stvari koje su pronađene u vozilima ZET-a, autobusima,
tramvajima”, objašnjava Branka Marinov,
voditeljica nalaznog ureda Policijske uprave zagrebačke (PUZ).
Sve ovo policija je morala popisati, a onda čuvati najmanje
godinu dana. Na pitanje koliko često se ljudi javljaju, da su
izgubili novčanik, odvraća: ”Ne, koliko je stvari nađeno. U
svakom slučaju dosta manje. Mislim da ljudi ne znaju, da traže na
nekakve druge načine. Ovdje se sve evidentira i stoji godinu
dana”.
Marinov objašnjava kako se uvijek učini sve da se predmet prvo
vrati vlasniku: “Ja nastojim ostaviti mobitel kad stigne par dana
upaljen da bi se netko eventualno javio na taj broj. I ako nađemo
vlasnika, mi mu vraćamo”.
”Neke stvari koje već duže stoje ovdje, nisu se prodale, čekamo
nekakvu uputu da to uništimo”, objašnjava dalje.
Ako se u godini dana baš nitko ne javi, organizira se javna
dražba, a sav iznos odlazi u državni proračun. Na pitanje kako
odlučujete koliku cijenu staviti, Marinov odvraća: ”Imamo za
nekakve razbijene malu cijenu, 20 30 kuna, a za ove koji su u
funkciji koji su mogu osposobiti – 100 kuna”.
Iako se vlasnici pronalaze rijetko, poštenih nalaznika uvijek
ima.
“Prošle godine jedan mladi par je donio iPhone novi, iza je bilo
još jedno 200-300 kuna iza maskice, što su oni i vidjeli i došli
su direktno u ured i prijavili”, prisjetila se Marinov.
Nije rijetkost da građani u policiju donose i novac, a svaki
nalaznik po zakonu ima pravo i na 10 posto iznosa.
“U obrascu koji ispunjava nalaznik da je našao novac stoji stavka
koja može označiti da želi nalazninu. I onda u slučaju da se nađe
nalaznik, upozorimo da nalaznik želi 10 posto i obično tu nema
problema”, istaknula je Marinov.
Najveća pomama na javnoj dražbi uvijek je za biciklima, kojih
svake godine u ured dođe između 30 i 50.
”Cijene budu stvarno prihvatljive od 50 do 100 kuna. Prošle
godine smo sve prodali, ostalo nam je samo tri bicikla”, kaže
Marinov.
Predmeti koje nitko na javnoj dražbi ne kupi – odlaze na
uništenje, osim tekstila. Primjerice, odjeću nakon proteka roka
doniraju, obično Crvenom križu ili prihvatilištima.