Profesorica Bernarda Jug koja iz okolice Virovitice,
koja sebe zove “hrvatska učiteljica bez
cenzure” objavila je na istoimenom Facebook
profilu status o učeniku koji se stidio što će morati
upisati za zidara, pa nije želio da ga učiteljica pita klasično
pitanje što želi biti kada odraste.
“Učiteljice, mene je sram, ali ja ću moći upisati samo za zidara,
nemojte me zato pred svima pitati ono Vaše pitanje: ‘Što bi volio
raditi kada odrasteš?’ Znala sam. Znala sam! Došlo mi je da
urlam, da vrištim, da odem u zbornicu i da sazovem jedan GRADSKI
RODITELJSKI SASTANAK!!! SASTANAK NA KOJI ĆE BITI POZVAN ČITAV
GRAD! Jedan odgojni roditeljski na koji ću pozvati sve one koji
su ovom dječaku usadili SRAM prema ZANATSKIM ZANIMANJIMA, prema
POŠTENOM RADU, RADNIKU, MAJSTORU!
Nije on to umislio. On zna što oko njega misle svi oni kojima je
okružen. Zna on s kojim prezirom se u osnovnim školama govori i
odnosi prema majstorima, radnicima i seljacima. To je prvo naučio
još prije škole. To je sam vidio svojim očima. Zašto šutite?
Nećete me to pitati pred svima, jel’da? – pita me na hodniku i
čeka. Hvala ti na ovome. Ali sad ćemo se dogovoriti nešto. Pitat
ću te. I hoću da najponosnije što možeš, glasno i hrabro,
odgovoriš da želiš biti zidar. Jasno? Ostalo prepusti meni. Bio
je uplašen, ali mi je vjerovao. Postavila sam to pitanje na satu.
Baš se dobro uklopilo u sat. Došao je red i na njega. Mojeg
budućeg zidara. Ustao je i rekao da će biti zidar. Točno se
dogodilo ono čega sam se bojala, ali što sam i očekivala.
Počeli su sprdači sa svojim sprdnjama i ismijavanjima. Bravo!
Zapljeskala sam im. Bravo! Dok sam postavljala ovo pitanje,
molila sam se u sebi da vi niste takav razred. Da ste viša
svijest. Da neće biti ovakvih reakcija. Duboko ste me razočarali.
Od sutra nastavu imamo na livadi. Zaurlali su od oduševljenja, a
onda su se zbrojili. Ali… Vani je snijeg… Sutra i poledica…
Da…kiša…i smrzavica… Proradili im klikeri odjednom. Ali ne prava
savjest, nego sebična briga za sebe, da ne sjede na ledu, nego u
toploj učionici. Da, ponovila sam. A kad dođe bljuzga i otapanje
snijega i leda, dođite u gumenim čizmama jer ćemo nastavu imati u
tom blatu. Stajat ćete cijelo vrijeme.
Zapravo, dođite bosi. Jer te čizme su isto napravili majstori
zanatlije kakvima ste se upravo rugali kao da ste najgori ljudi
na svijetu. Što će vam škola? Zgrada? Kuća? Stan?! Što će vam
topli dom?! To su sve izgradili majstori zidari kojima ste upravo
maloprije pljunuli u lice. Doma vas to uče? Znate li da zidar u
svaki zid koji sazida utka i sebe?! Jer ostavi tu svoja leđa,
svoje zdravlje, svoje vrijeme?! Mislite li da ne morate biti
pametni da sazidate ovu školu?! Ili kokošinjac?! Tko je od vas
svoju sobu doma sam sazidao?! Tko?! Tko si je krevet sam
napravio?! Zamislite da morate sve sami. Biste li bili sposobni?
Znate li što sve dobar zidar mora znati?! Zašto doma s
roditeljima ne vodite ovakve razgovore?! Zašto doma pričate o
tome je li neki učenik ili učiteljica dva dana došla u istoj
košulji?! To vas hrani?! To je bit života, rasta, razvoja, učenja
i napretka?!
Ovaj mladić možda će baš vama zidati kuću. Ili meni. Koliko toga
on mora znati da se kuća ne bi urušila ili pucala?! Niste o tome
razmišljali? Onda počnite. Majstori će biti sve više plaćeni. Jer
je sve manje onih koji imaju sposobne, spretne ruke, a sve više
onih s dvije lijeve koji znaju samo ‘instalirati i downloadati,
klikati i kljukati’. Sve je manje graditelja. Sve je manje
stvaratelja. Sve je manje vrhunskih Majstora. Nikad ne daj da ti
kradu snove. Prvo ti se rugaju, ali ti budi ustrajan pa će te
zatim šutke promatrati, a zatim će ti se diviti. I zato – postani
zidar. Budi najbolji u tome. Budi Majstor za kojeg će se otimati,
koji će graditi za vječnost. Budi Faca. Pravi majstori to jesu”,
napisala je Bernarda Jug. Njezin post pročitajte u nastavku.