Puštanje na slobodu petorice punoljetnih mladića od sedmorice
osumnjičenih za grupno i višekratno silovanje
15-godišnje djevojčice iz Zadra pojačalo je
buru u javnosti kao i bijes prema sucu Ivanu
Markoviću. Sudac je zbog toga dobio i prijetnje
smrću, kako je objavio Županijski sud u Zadru, a potvrdio
ministar pravosuđa Dražen Bošnjaković.
S druge strane njegova odluka da se mladići koji su prema
navodima tužiteljstva i policije nekoliko puta silovali
maloljetno dijete puste na slobodu s obrazloženjem da nema
opasnosti od ponavljanja kaznenog djela, premda i oni i njihova
žrtva žive u istom selu kraj Zadra, gotovo kuća do kuće,
potaknula je novi val ogorčenosti prema hrvatskom pravosuđu
koji će se u petak izliti na prosvjedu građana u Zadru.
Prebacivanje odgovornosti za silovanje s počinitelja na žrtvu
trebalo bi biti neprihvatljivo i u
komentarima na društvenim mrežama. Upravo su o tome
učili studenti medicine, od kojih su neki kasnije postali i
sudski vještaci, u udžbeniku psihijatrije iz ’95. gdje se od
psihijatra Vladimira Grudena može
čitati o poremećajima spolnosti, a u dijelu o izopačenom spolnom
ponašanju, na temu silovanja i ovo:
Obrazuju mlade
“Nerijetko ni uloga žrtve nije neutralna. Događa se da se kod
žrtava može opservirati izvjestan prešutni pristanak.”
Istraživačka novinarka Nataša
Škaričić još je 2013. objavila sadržaj poglavlja o
silovanju iz tog udžbenika, uključujući i spomenute rečenice.
Zato kaže da slučaj iz Zadra nad kojim se javnost sada zgraža ima
daleku prošlost.
“Trebalo bi nam biti jasno koliko traje i koliko je duboko
ukorijenjena mizoginija u hrvatskom
društvu. Slučaj Vladimira Grudena je posebno važan zato
što se radi o “uglednom”
psihijatru koji je educirao generacije
studenata medicine, vjerojatno i sudskih vještaka, i
koji ih je educirao upravo na način da dodatno viktimiziraju
žrtvu”, govori za RTL
Direkt istraživačka novinarka Nataša Škaričić.
”Balkanski model” silovanja
Otišli smo zato i k psihijatru Grudenu koji je
svojedobno izjavio da postoji ”američki” i ”balkanski” model
silovanja.
“Po američkom modelu, silovanje počinje nakon ženinog ‘NE’ i
dalje se ne smije inzistirati, ali ako se preselimo k
nama na Balkan, sam čin osvajanja je dio onog ‘hoćeš-neću’,
odnosno ako bi muškarac odmah odustao na ženinom prvom ‘NE’,
on ne bi bio muškarac”, govori Gruden.
I u zadarskom slučaju, iako vidi patološko ponašanje sedmorice
mladića, ima pitanja i oko žrtve.
“Mi psihijatri uvijek razmišljamo da, ako je netko ušao u takvu
situaciju, koliko njoj to služi kao jedna vrsta produkcije, ona
je sad na taj način vrlo zanimljiva. Ovo što pričam je
grozno, grozno je da se radi o mom djetetu, ali u svakom slučaju
trebamo razmišljati što je bilo s njene strane toliko naivno. Što
je to za nju značilo, osim što je to za nju bila
trauma, pitanje je koliko je to za nju bilo interesantno. To
je možda opet grozno što ja govorim, ali mi psihijatri, mi se oko
svega pitamo”, kaže psihijatar Vladimir
Gruden.
Zastario pristup
Neki drugi psihijatri Grudenov pristup iz navedenog udžbenika
smatraju zastarjelim, a samo postavljanje spomenutih pitanja vide
kao dodatnu traumu za žrtvu.
“U medicini, psihijatriji i psihologiji postoji
fenomen sekundarne viktimizacije, kad žrtva
po drugi put postaje žrtva. Taj fenomen postoji za mnoge grupe
žrtava traume, ali je primarno iskovan
za žrtve silovanja. Jer te žene, djevojke, djevojčice,
kada na sudu moraju ponovno prolaziti proces u kojem
dokazuju da su bile silovane, one se osjećaju kao
da su ponovno silovane. U slučaju ove djevojčice kod Zadra,
mislim da je taj fenomen nažalost već počeo i bojim se da će
imati teške posljedice po njezino duševno zdravlje i u kasnijem
životu”, smatra Herman Vukušić, također
psihijatar.
Pretprošle godine u Hrvatskoj je prijavljeno 61 kazneno djelo
silovanja, prošle godine – 56, a u prvih osam mjeseci ove
godine čak 41, što znači da se silovanje u Hrvatskoj
prijavi svakih šest dana. Slučaj kod Zadra
za aktiviste za ljudska prava dobar je povod da se progovori o
tome koliko slabo sustav štiti žrtvu.
“Tolika je stigma i uvijek postoji veliki upitnik nad glavama
ljudi ‘što je to ona možda učinila’. Ispada da su muškarci
životinje koji kada vide dobro tijelo naprosto ne mogu
odoljeti. Mi kao društvo ‘razumijemo’ da oni ne mogu odoljeti, a
‘ne možemo shvatiti’ da žrtva ni na koji način ne može biti
kriva. Da smo normalno društvo, žena bi u principu mogla gola
hodati cestom, ali da to ne znači da bilo koga zove da se
baci na nju i da protiv njezine volje čini što njezinu tijelu”,
kaže nam Sanja Sarnavka iz Zaklade
Solidarna.
Kako bi se sve institucije sustava, ali i same
građane pozvalo da osvijeste da svi imamo odgovornost
mijenjati društvo nabolje, ove subote u 10 sati na Tomislavovu
trgu u Zadru ponovno će se podignuti glas – za žrtve.