Da im se kuće prodaju tri su obitelji iz Hrvatskog zagorja
doznale iz oglasnika. Onda su doznali i da njihov problem
ima isti potpis. Svi su prije više od dvadesetak godina posudili
novac od uglednog člana svoje zajednice. Tvrde da su više puta
preplatili svoj dug te da su novac davali i na ruke. Rekli su nam
i da im je često prijetio rečenicom: znate li vi tko sam ja?
“Moja je šefica, kod koje ja radim, slučajno tražila na otoku
Viru kuću. Ona je sebi htjela kupiti neku nekretninu i ona me
pitala: “Jel ti znaš, Prezidi, broj 29, tko prodaje kuću, dosta
mi je povoljna cijena?” Bila je 150 tisuća eura. Reko, koji broj?
Pa ja velim pa to je moja, naša kuća. čekajte, čekajte, pa ko ju
prodaje. Ajde nazovite”, ovako je Dubravka
Cipek iz Jakovlja doznala da je obiteljska kuća na
Viru, u kojoj su ljetovali svake godine na prodaji zbog duga od
pet tisuća eura, starog 22 godine.
Taj je novac Dubravkin suprug, Damir, posudio za obrt od svog
tada dobrog prijatelja, Branimira
Salijevića.
“Moj muž je osam mjeseci redovito vraćao njemu taj kredit.
Međutim kako su obrtnici u poslijeratno vrijeme zapali u krizu,
zapao je i on”, kazala nam je gospođa Cipek.
Prodao vikendicu na Viru
Salijević im je ponudio kompenzaciju duga – da mu urede kuću i
šteditno kreditnu zadrugu njegove supruge, Ankice
Salijević.
“On traži od muža da mu donese vlasnički list od kuće koja je
bila na otoku Viru, vlasništvo od mog svekra, da bi to bilo
jamstvo da će on njemu urediti štedno kreditnu zadrugu”, govori
nam sugovornica.
Dubravkin je suprug preuredio prostorije zadruge o svom trošku,
ali uvijek su bili dužni još novca. Kada više nisu mogli vraćati,
Salijević im je ponudio kredit u štedno kreditnoj zadruzi svoje
supruge. Novac od kredita Damir je ponovno dao na ruke, ali
supruzi Branimira salijevića. Time mu je već, kaže Dubravka,
vratio osam puta više od onoga što je posudio.
“Ništa nije bilo priznato da je to njemu vraćeno na bilo koje
načine. Jer on nikad nije izdavao nikakvu potvrdu da je on nešto
dobio, primio ili da je nešto vraćeno njemu”, kaže gospođa Cipek.
A onda je prije pet godina, bez njihova znanja, prodao njihovu
vikendicu na Viru. “Zvali su nas doma i kontaktirali da su
sve naše stvari izbačene iz kuće van”, kaže Cipek.
Za prodaju kuće doznala iz oglasnika
Sličan je slučaj imala i Snježana Šuk
Hohnjec. Za prodaju kuće svojih roditelja doznala je iz
oglasnika.
“Znači Ankica i Branimir Salijević, i
moji pokojni roditelji bili su prijatelji. Gospođa Ankica je
jedno vrijeme ljudima posuđivala novac na kamate, odnosno vi ste
njoj dali čekove, ona je vama dala novce. Imam prvi ugovor koji
su potpisali. Naravno sitnim slovima piše da svu imovinu mojih
roditelja, dvorište, kuća, njive, sve šta su imali, u slučaju
neplaćanja kredita, ona uzima”, rekla je Snježana Šuk Hohnjec
čiji su roditelji krajem devedesetih godina posudili 4 tisuće
eura.
Bili su umirovljenici, sa skromnim primanjima. Uskoro nisu mogli
plaćati kredit, jer im je, tvrdi Snježana, Ankica
Salijević pustila čekove na naplatu.