Općinski radni sud u Zagrebu nepravomoćno je presudio da Agencija
za lijekove i medicinske proizvode (HALMED) treba bivšem
zaposleniku platiti 100.000 kuna zbog
diskriminacije na spolnoj osnovi time što su mu bili uskraćeni
radni zadaci, stimulacije, ostvarivanje dodatne zarade i
profesionalno usavršavanje, bio je praćen te jer je stvorena
radna atmosfera u kojoj kolege “raspravljaju o mogućnosti
njegovog otkaza zbog spolne orijentacije”, što se i dogodilo u
srpnju 2014.
foto ilustracija – Pixabay.comBivši zaposlenik HALMED-a u tužni
je naveo da je pripadnik LGBT zajednice, a da su kolege i
nadređeni nakon nekog vremena saznali za njegovu spolnu
orijentaciju što je saznao iz indirektnih obraćanja
ravnateljice i njenog zamjenika, ali i iz razgovora
s kolegama. Naime, čuo je kolege kako, kada govore o njemu,
govore o “pederu”, a i nadređeni su mu se obraćali izrazima poput
“muškarci kao što ste vi”, ”najprirodnije je kada su muškarac i
žena par” te su mu se podsmjehivali u poslovnoj komunikaciji.
Navodi i da se neželjeno ponašanje prema njemu pogoršavalo u
2014., a kulminiralo je u ožujku te godine kada je u prostorijama
HALMED-a došlo do eksplozije boce otpadnih kemikalija.
U tužbi je isticao da tog dana uopće nije bio na
mjestu eksplozije te da su ga, iako je bilo
evidentno da ne može biti odgovoran za taj incident, nadređeni
ispitivali na vrlo represivan i neugodan način, ”unaprijed
vođeni predrasudom o spolnoj orijentaciji”.
Nakon toga je dobio upozorenje o obvezama iz radnog odnosa i
mogućnosti otkaza. Napomenuo je i da to upozorenje nije dobio
nitko od ostalih kolega na sličnim poslovima te je time ”izravno
diskriminiran sukladno Zakonu o suzbijanju diskriminacije”.
Ističe i kako je nakon toga prebačen u malu prostoriju u kojoj
nije imao pristup računalu, telefonu i nije dobivao radne zadatke
te da se svakako radi o izravnoj diskriminaciji nakon čega je
i uslijedio otkaz.
S druge strane, zastupnici HALMED-a u odgovoru na tužbu isticali
su da je zaposleniku dan otkaz zbog povrede pravila struke i
propuštanja označavanja boca s kemijskim otpadom zbog kojih je
izbila eksplozija, a ne zbog ekocida i izlijevanja njihovog
sadržaja u odvod zbog kojeg je dobio prethodno upozorenje.
Pri tome su kao važno isticali da su otkaz iz istih razloga
dobila oba zaposlenika koji su prouzročili eksploziju u
laboratoriju, a ne samo navedeni zaposlenik ”pa je potpuno
nejasno kako tužitelj dobivanje otkaza dovodi u vezu s
diskriminacijom”.
Zaključno, isticali su i kako je u postupku koji je provela osoba
zadužena za primanje i rješavanje pritužbi vezanih za zaštitu
dostojanstva zaposlenika nesporno utvrdila da nije došlo ni do
narušavanja dostojanstva, spolnog uznemiravanja niti
diskriminacije. Indikativno je, kako su isticali zastupnici
HALMED-a, da je tužitelj svoju prijavu o spolnom uznemiravanju
uputio Pravobraniteljici za ravnopravnost spolova tek nakon
eksplozije u laboratoriju, u vrijeme dok se provodila službena
policijska istraga i vještačenje uzroka eksplozije.
No, kako se ističe u presudi, sud je nedvojbeno utvrdio da je
zaposlenik bio praćen od djelatnica zaštitarske službe, kao i da
je izdvojen u posebnu prostoriju nakon eksplozije te zaključio da
je ”tužitelj učinio vjerojatnim da je takvo postupanje
uzrokovano spolnim opredjeljenjem tužitelja”.
Sud ističe i kako su mnogobrojni svjedoci tijekom procesa
potvrdili da su nadređeni govorili o spolnoj orijentaciji
zaposlenika u negativnom kontekstu, nazivajući ga ”pederom kojeg
se treba riješiti”.
Pritom sud je u dijelu presude kojom se obrazlaže naknada štete
od od 100.000 kuna naglasio dva elementa koja opravdavaju
dodijeljeni iznos.
“Prvo, sama duljina perioda u kojem je
tužitelj trpio diskriminirajuće i homofobno
okruženje, upućuje na visok stupanj diskriminatorne
volje kod tuženika. Tuženik je kroz razmjerno duži vremenski
period održavao na snazi homofobno okruženje, koje bi za svaku
osobu u toj situaciji bilo nepodnošljivo. Drugo, činjenica da
tuženik nije uskladio svoje postupke sa preporukama
Pravobraniteljice za ravnopravnost spolova, kod svake bi
prosječne osobe “proizvelo osjećaj očaja, beznadnosti i
bespomoćnosti jer ukazuje na bezizlaznost iz objektivno teške
situacije”, navodi se u presudi.