Lažne vijesti o migrantima s kojima se odnedavno češće susreću
hrvatski građani, prema podacima Ministarstva unutarnjih poslova
(MUP), nemaju uporište u realnosti, a sociološka struka upozorava
da lažne vijesti zbog mentalne lijenosti građana otvaraju prostor
manipulaciji na osnovu predrasuda.
Lažnih vijesti i informacija uvijek je bilo, ali pojava novih
tehnologija, brzina širenja informacija i njihova dostupnost
vinula ih je u orbite, rekla je u razgovoru za Hinu voditeljica
MUP-ovog odjela za odnose s javnošću Marina
Mandić.
Fenomen je to, kaže Mandić, koji već dulje vrijeme zaokuplja i
Europsku komisiju po čijim podacima čak 80 posto Europljana
vjeruje da su se više puta mjesečno susreli s lažnom viješću, dok
se hrvatski građani u većem opsegu s lažnim vijestima susreću
odnedavno.
Hrvatska policija zabilježila je tako, nedavno, širenje lažne
informacije da Hrvatska otvara svoje granice i omogućava
migrantima daljnji prolaz prema zemljama srednje Europe,
pokrenuvši veće skupine migranata prema hrvatskim granicama.
“Ta dezinformacija, usudila bih se reći, pokazala je moć lažne
informacije”, kazala je Mandić. Tijekom zatvaranja graničnog
prijelaza Maljevac, preko kojeg su migranti iz BiH pokušali ući u
Hrvatsku, ponovno se pojavila lažna informacija da je hrvatska
policija postupala prema migrantima na području Bosne i
Hercegovine, da bi potom posljedično, zbog blizine migranata
granici s Hrvatskom, u narednim danima, bili navodno viđani
posvuda diljem Hrvatske.
Većina slučajeva ostala na razini dojave
No, većina takvih slučajeva ostala je na razini ‘dojave građana’
jer se provjerom ne bi potvrdila njena vjerodostojnost, ali bi
građani svejedno nastavili širiti takve vijesti, dodavajući
sočne, ponekad i jezive detalje.
Društvenim mrežama proširila se, primjerice, objava jedne žene
koja je uz napomenu ‘širi dalje’ napisala kako joj je konobarica
u Rastokama ispričala da su otac i 13-godišnja kći primili
migranta i nahranili ga, nakon čega je otišao i vratio se s
petoricom migranata koji su pretukli oca i silovali kći, što se,
naknadnom provjerom, pokazalo kao potpuna izmišljotina.
Teško je reći koliko je bilo slučajeva koji su ostali samo na
dojavi, no i sama javnost je svjedočila da je njih 10-tak svoj
put našlo u medijima.
“Postali su vijest zato što su lažna vijest. Takvi su bili
slučajevi s legalnim radnicima u Samoboru, s prometnom nesrećom u
kojoj su sudjelovali stranci i slično”, kaže Mandić, napominjući
da se sa samim dojavama još ne ulazi u kažnjivu zonu.
Radnike viđene u Samoboru prijavila je jedna žena misleći da su
zbog tamnije puti migranti, ali se provjerom ispostavilo da su
legalni zaposlenici svjetski poznate tvrtke Rimac Automobili.
Takve medijske istupe policija dijeli na potpuno izmišljene
događaje, poput slučaja Rastoke, te na informacije koje, bez
uporišta u realnosti, sugeriraju da raste broj kaznenih djela iza
kojih stoje migranti.
Sugestivne vijesti opasnije od lažnih
Mandić objašnjava da se demantiranje potpuno izmišljenog događaja
čak čini manjim izazovom od ove druge vrste lažnih vijesti, koje
naziva sugestivnima ili zavaravajućim vijestima. Dok lažnu vijest
o nekom događaju nakon provjere jednostavno demantirate, borba
protiv sugestivnih ili zavaravajućih vijesti je složenija,
primjećuje Mandić.
S obzirom da su ilegalne migracije, borba protiv krijumčarenja
ljudi i zatjecanje migranata, trenutno u medijskom fokusu sami
građani, ali i mediji, skloni su sva događanja ili veliki dio
povezivati s migrantskim skupinama ili problematikom.
Zavaravajuće vijesti sugeriraju da je kriminalitet u porastu,
sugeriraju tko je kriv i na taj način ulijevaju nesigurnost među
građane, ali i narušavaju povjerenje u institucije, upozorava
Mandić. No, istodobno napominje da počinitelji kaznenih djela
nikada ne pripadaju samo jednoj skupini, jednom narodu ili
uvjerenju.
Kriminalitet u padu za 4,5 posto
Ukupna slika kretanja kriminala pokazuje da je kriminalitet na
razini države u padu za 4,5 posto, pri čemu je u ovoj godini
zabilježeno 13 ubojstava manje nego lani i sva su razriješena.
Imovinska nedjela u padu su za više od osam posto, a krađe za
gotovo 10 posto.
No, u porastu je, i to za čak 60 posto, broj zatečenih ljudi u
nezakonitom prelasku državne granice, a 80 je posto više
evidentiranih kaznenih djela i počinitelja krijumčarenja ljudi.
Iza nas je sigurna turistička sezona, a ispred nas zimsko
razdoblje događanja na otvorenom u kojima će diljem Hrvatske
uživati stotine tisuća gostiju i biti će sigurni, poručuje
Mandić.
U javnosti se nameće pitanje stoje li iza lažnih vijesti
pojedinačni pokušaji uzrokovani, prije svega, strahom od
migranata, ili je riječ o sustavnom plasiranju lažnih vijesti s
ciljem širenja histerije prema izbjeglicama, a Mandić kaže da
lažne vijesti u nekim slučajevima nisu naivne ni slučajne.
“Ako lažnu vijest gledate kroz štetu koju može nanijeti vrlo brzo
ćete zaključiti da, recimo, lažna vijest o tome da Hrvatska
otvara svoje granice nije naivna ni slučajna”, kaže Mandić,
objašnjavajući da tu imaju razloga sumnjati u sustavno
plasiranje, jer su takve lažne vijesti uzrokovale kretanje
određenog broja ljudi prema hrvatskim granicama na više lokacija
na granici sa Srbijom i BiH.
No, s druge strane Mandić primjećuje da pored sustavno plasiranih
lažnih vijesti ima i naivnih autora koji ni ne slute da njihovo
mišljenje ili događaj podijeljen preko društvenih mreža lako može
postati plodno tlo za sugestivne vijesti.
Zbog širenja lažnih vijesti lani 10 prekršajnih prijava,
a ove godine pet
Policija je tijekom 2017. podnijela 54 kaznene prijave za lažnu
uzbunu bez obzira o kakvoj se lažnoj vijesti radi, a najčešće se
radilo o lažnim dojavama na sudovima i drugim institucijama.
Trend je nastavljen i u 2018. kad je, u prvih devet mjeseci,
policija podnijela 31 kaznenu prijavu.
Vezano uz prekršaje širenja ili izmišljanja lažnih vijesti,
policija je u 2017. podnijela 10 prekršajnih prijava, a ove
godine pet. Mandić napominje da tu treba dodati i aktualnu
prijavu za 54-godišnjaka iz Like koji je uznemirio javnost kada
je izmislio da ga je napao migrant. Kasnije se ispostavilo da je
muškarac koji se napio izmislio napad kao opravdanje jer je
kasnio na posao.
Kazneni zakon predviđa kaznu od tri godine za osobe koje lažno
obavijeste policiju ili drugu javnu službu koja osigurava red ili
pruža pomoć o događaju koji iziskuje hitno djelovanje te službe,
dok prema prekršajnom zakonu, s novčanom kaznom ili kaznom
zatvora do 30 dana mogu biti kažnjene osobe koje izmišljaju ili
šire lažne vijesti kojima se remeti mir ili spokojstvo građana.
Pozivajući građane na zdrav razum i svjesnost opasnosti od
širenja lažnih vijesti, Mandić napominje da u borbi protiv te
pošasti treba uzeti u obzir više faktora koji utječu da glasina
ne padne na plodno tlo i nastavi se širiti.
Sociolog Renato Matić upozorava na mogućnosti manipulacije na
osnovu predrasuda, ali i mentalne lijenosti kojoj smo svi
podložni, jer obrazovni sustav nije usmjeren odgoju za kritičko
mišljenje, već se informacije preuzimaju bez provjere, a
zaključuje se temeljem predrasuda.
Budući da sa sigurnošću ne možemo zaključiti što se događa na
terenu, bolje je ostaviti prostora novim informacijama,
provjerama i spoznajama nego unaprijed donositi zaključke koji
mogu biti radikalni u jednom ili drugom smislu, kaže Matić.
Ljudi vjeruju u ono što žele
O sadržajima na društvenim mrežama koje nekad služe za lansiranje
izmišljenih događaja, Matić kaže da ih treba uzeti racionalno, s
velikom dozom skepse, ako ih se ne može kontrolirati.
“S jedne strane možete primijetiti poticanje straha od budućnosti
od mogućeg nazadovanja zbog starenja, uvjetno rečeno, bijele
europske populacije, a s druge strane imate panične poruke
informacije ‘sad će nas preplaviti i gotovi smo’”, kaže sociolog.
Problem je što se ljudi pod utjecajem lažnih ili polu lažnih
vijesti samo ukopavaju u svoje stavove koje su već unaprijed
zauzeli o toj pojavi i svojom reakcijom potvrđuju predrasudu da
će val migranata donijeti ugrozu i nesigurnost.
S druge strane, ljudi koji su unaprijed zauzeli pozitivan stav i
dalje će ostati na svojoj poziciji i neće je promijeniti čak ni
pod cijenu informacija koje sugeriraju da je potreban veći oprez.
Masovna histerija vidljiva i prisutna
Matić primjećuje da je radikalizacija društva vidljiva i
prisutna, a masovna histerija u nekim dijelovima liči na
histeriju koja se u Njemačkoj razvijala 20-tih i 30-tih godina
prošlog stoljeća.
Međutim, ako pogledate broj ljudi koji su stigli zadnjih nekoliko
godina i ako se promatra udio kaznenih djela vidjet će se da ta
histerija još uvijek ni na koji način ne može biti utemeljena.
Sugovornik je uvjeren da bi svaki pojedinačni slučaj bilo kakvog
kaznenog djela iz kojeg stoji migrant našao put do javnosti prije
nego u drugim okolnostima.
Ljudi se čude zbog čega dolaze migranti, a pritom se zaboravlja
da doseljenici ne dolaze u Europu s drugih kontinenata tek tako,
već zato jer s Europljanima imaju stoljetna iskustva.
Zemlje iz kojih u Europu dolaze migranti nalaze se u velikim
problemima – ekonomskim, političkim ili su u stanju sukoba, a
Matić primjećuje da najdublju odgovornost snose kolonijalne sile
koje su se u jednom trenutku 20. stoljeća povukle iz tih zemalja
i rekle da to više nije njihov problem.
Naraštaje se ne odgaja da razvijaju dugotrajno pamćenje pa se sad
zaključuje naprečac, a zapravo problemi sežu puno dublje u
memoriju koja bi trebala biti zajednička.
“Nisu oni naprosto tu pohrlili samo zato što im se prohtjelo,
znaju da je tu bolje i imaju iskustvo s tim zemljama, govore
jezike bivših kolonijalnih vlastodržaca i jedan od mogućih
zaključaka može biti ‘čekaj ako su oni ovdje kod mene 300, 400
godina zašto ja sad ne bih, kad mi je teško, pokucao na njihova
vrata i zamolio pomoć”, kaže Matić koji je za takva razmišljanja
doznao razgovarajući s migrantima tijekom prošlih godina.
I konačno, zaključuje Matić, zaboravljamo da su migracije i
promjena stanovništva od pamtivijeka pa čak ona najobuhvatnija
nešto najnormalnije te da nikada nisu predstavljala veliki
problem, nego su se ljudi naprosto saživjeli s novim kulturama.
Bitno je da to bude dobro i promišljeno organizirano tako da se
harmoniziraju načelo humanosti i načelo sigurnosti što je itekako
moguće, ako svi odgovorni prionu poslu.