Naš gost je dugogodišnji dopisnik hrvatskih medija iz
Pariza, bivši glavni ravnatelj HRT-a, a sada i
kolumnist Večernjeg lista Mirko Galić.
Francuzi imaju dosta bogatu povijest krvavih prevrata još
od 14. stoljeća, pa Francuske revolucije, Pariške komune, 1968.
godine… Ima li to neke veze s romanskim temperamentom ili nekim
drugim povijesnim i političkim okolnostima?
Francuzi imaju dugu tradiciju prosvjeda, reformi, neuspjelih
reformi i revolucija. Ciklički bi se moglo reći da svakih 50-ak
godina idu na prosvjede. To je posebna francuska specifičnost da
to čine sami i kad se to od njih ne očekuje. Kao i ’68. kada su
studenti napravili takvu revoluciju i na kraju se mirno povukli i
prepustili vlasti. Nitko nije očekivao da će zbog cijena goriva
ili poskupljenja struje doći do takvog bunta. Sam Macron nije
očekivao da su prosvjednici toliko jaki i nepopustljivi kad je
reagirao tek četvrti put kad je prosvjed već izašao iz ‘korita’.
Sada se, po nekim kalkulacijama radi o iznosima koji
ozbiljno zabrinjavaju Bruxelles jer je negdje između 8 i 10
milijardi koje mora negdje ‘namaknuti’ jer ih nema nigdje u
rezervama.
Koliko ovim potezom, tj. popuštanjem zahtjevima pokazuje
svoju slabost, a koliko državničku senzibilnost, hoće li to
Francuzi cijeniti?
Mislim da je u tradiciji francuskog mentaliteta i duha i da će
ovo vidjeti kao predsjednikovu slabost nego što će to proglasiti
njegovom snagom, sam je priznao da je pogriješio. Francuzi teško
opraštaju, jednom kad izađu na ulice, teško se vraćaju. U subotu
će se vidjeti hoće li nastaviti prosvjede i ako nastave, koliko
će imati odaziv istih ljudi koji su dosad prosvjedovali. Ne treba
zaboraviti ovaj iznos do 10 milijardi – rasporedit će se na oko 4
milijuna Francuza.
Žive li Francuzi baš tako socijalno loše kako se može
steći iz ovih slika?
Postoji više Francuska – francuska sela, francuske periferije,
gradovi, provincije… Ali prosječni Francuz još uvijek živi
bolje nego prosječni Hrvat. Moglo bi se reći da je u Hrvatskoj
veći prosvjedni potencijal nego u Francuskoj upravo zato jer
imaju viši standard, razvijenije gospodarstvo i što su socijalne
razlike sve do sada bile podnošljivije i blaže nego u ostalim
razvijenim zapadnim zemljama. S Macronom se nešto promijenilo.
Francuzi obožavaju postavljati vladare i onda ih skidati. U
zadnjih 10, 20 godina oni svakog vladara instaliraju s velikim
očekivanjima i onda vrlo brzo, nakon godinu dvije, bore se protiv
vlastitog pobjednika.
Kako vi vidite ove prosvjede Žutih prsluka, dosta nam je
teško ovdje Hrvatskoj smjestiti u neki postojeći ideolopški ili
politički obrazac, desno-lijevo?
Oni nisu ideološki obilježeni niti su istaknuli ideološke boje.
Pucaju na dvije krize – jedna je socijalna kriza, točnije, porast
nejednakosti. Diraju socijalni model Francuske. Drugo,
postavljaju pitanje političkog demokratskog modela koji je
pokidao veze izmneđu naroda i političke elite, htjeli bi da se to
promijeni, govore maltene o samoupravljanju… Ima puno
neartikuliranih zahtjeva i tek će se vidjeti kad se slegnu
reakcije na Macronovu popustljivost hoće li stvarno ići dalje.
Ima li Macron alternative?
Ovog časa ne. On ima jaku poziciju, jedino što može učiniti jest
da ne žrtvuje sebe. Može raspustiti parlament, promijeniti vladu
i premijera da s novim kadrovima uvede novu politiku. On ustavno
ima stabilan položaj, ali je politički jako ugrožen zbog
prosvjeda i nasilja. Svakako mu ide na ruku da ga nema tko
zamijeniti. Francuska ovog trena nema nikakve političke partije
za koje bi se moglo reći da će sutra doći na vlast. Ostao je
prazan prostor. Sve je u ovom svijetu poremećenih vrijednosti
postalo moguće pa i to da ste u Francuskoj sutra dogodi nešto što
se ne očekuje.