Ustavni sud odbacio je prijedloge za pokretanje postupka za
ocjenu suglasnosti s Ustavom tzv. “Zakona o pobačaju” (Zakon o
zdravstvenim mjerama za ostvarivanje prava na slobodno
odlučivanje o rađanju djece).
Ako bi zakonodavac naknadno promijenio Zakon, u smislu zabrane
pobačaja, on bi bio protuustavan. Objasnio je i da ne postoji
“ustavno pravo na pobačaj” nego “ustavno pravo na privatnost i
pravo na dostojanstvo žene”.
Predsjednik Ustavnog suda Miroslav Šeparović potvrdio je da
je zakon iz 1978. koji regulira pravo na pobačaj
u skladu s Ustavom i pojasnio je da se radi o izuzetno
osjetljivom pitanju. Zato su se formirala dva tabora – pro
life i pro choice.
Zakoni neće odvratiti ženu da odustane od prekida
trudnoće, već to može samo učiniti ugrožavajući svoje zdravlje,
pa se zabrana prekida trudnoće zato smatra nedopustivom,
naveo je Šeparović.
Izvor: RTL
U obrazloženju Ustavnog suda piše da pitanje “kada počinje život”
nije u nadležnosti Ustavnog suda.”Zadaća je Ustavnog suda
ocijeniti je li zakonodavac uspostavio pravu ravnotežu izmeđ
ovih suprostavljenih prava i interesa”.
Brojni međunarodni dokumenti štite pravo na život, ali ne daju
odgovor na pitanje kada život počinje. Praksa Europskog suda za
ljudska prava navodi da se “nerođeno dijete ne smatra osobom u
smislu zaštite člankom 2 Konvencije”, navodi Miroslav Šeparović.
Izvor: RTL
Dva prigovora ustavnosti zakona
Ovome su zakonu bila upućena dva temeljna prigovora. Jedan kaže
da je proglašenjem novog Ustava RH nakon osamostaljenja,
izgubljena ustavna osnova Zakona o zdravstvenim mjerama za
ostvarivanje prava na slobodno odlučivanje o rađanju djece,
budući da je stari, jugoslavenski ustav, nevažeći. Drugi kaže da
je pravo na život ispred svih prava ljudskih bića, ali i da je
embrij subjekt prava te zaštite .
Šeparović je objasnio da sama činjenica da su zakoni doneseni po
starom ustavu, ne znači da su oni nevažeći i da je u neskladu s
Ustavom, dodajući da bi ga Ustavni sud jednako ocjenjivao i da je
donesen nakon 1990.
Također, istaknuo je pravo svakoga na slobodu odlučivanja i stoga
pravo žene da odlučuje o vlastitom tjelesnom integritetu, pravo
na odlučivanje hoće li začeti i kako će se trudnoća
odvijati. “Nerođeno biće uživa zaštitu samo dok se ne sukobljava
s pravom žene na privatnost”, rekao je.
Nove upute Saboru
Saboru je naloženo da u roku od dvije godine donese novi
zakon zbog formalne neusklađenosti s Ustavom tj. nužnosti
osuvremenjivanja zakona. Na zakonodavcu je i da u novom
zakonu odredi edukativne i preventivne mjere da prekid trudnoće
bude izuzetak. U novi se zakon može uvesti i element “vremena za
razmišljanje” tijekom kojega bi ženama morale biti dostupne sve
informacije o njenim pravima i o trudnoći – o jaslicama, radnim
pravima, kontracepciji, sigurnom seksu i slično.
Na Zakonu je također da odredi pitanje troškova, hoće li prekid
trudnoće plaćati žena ili će to biti na teretu sustava. Također
na Saboru je da se odredi pitanje priziva savjesti doktora.
26 godina čekanja
Za ovakvu odluku Ustavnog suda glasalo je 12 sudaca, a samo
Miroslav Šumanović glasao je protiv, navodeći da je zakon nužno
suštinski uskladiti s Ustavom RH, da se mora odrediti kada
počinje pravo na život te zaštititi život od začeća.
Zahtjev za ocjenu ustavnosti Zakona iz 1978. podnio je još 1991.,
prije 26 godina, Hrvatski pokret za život i
obitelj. Ponovila ga je u listopadu prošle godine udruga U
ime obitelji. Pozvali su se na činjenicu da hrvatski
Ustav štiti pravo na život, a po njima – pojam ljudsko biće
obuhvaća nerođenog i rođenog čovjeka.
Na zahtjevu je od pretprošle godine intenzivno radila
skupina na čelu s zamjenicom predsjednika Ustavnog suda Snježanom
Bagić.
Odluka je donesena na temelju niza konzultacija stručnjaka,
a uz mišljenja medicinskih i stručnjaka za obiteljsko pravo
bile su konzultirane i zainteresirane udruge te proučeni
međunarodni dokumenti i praksa europskih sudova.