Ratni zapovjednik vojske bosanskih Srba Ratko
Mladić, osoba čije je ime postalo sinonimom za najteže
ratne zločine počinjene na europskom tlu nakon Drugog svjetskog
rata, konačno će se danas suočiti s pravdom na koju se čeka više
od dva desetljeća.
Međunarodni kazneni sud za bivšu Jugoslaviju (ICTY) izreći će iza
10 sati prvostupanjsku presudu Mladiću (75) koji je optužen za
ratne zločine počinjene u vrijeme kada je obnašao dužnost
zapovjednika Vojske Republike Srpske (VRS).
Mladić je u Haagu optužen za genocid, zločine protiv čovječnosti
i kršenja zakona ili običaja ratovanja u Bosni i Hercegovini od
svibnja 1992. do pred kraj 1995. godine. U završnoj riječi
tužiteljstva u prosincu 2016. godine za njega je zatražena kazna
doživotnog zatvora dok je obrana predložila da ga se oslobodi
svih optužbi.
Prvu optužnicu protiv njega haaško je tužiteljstvo podignulo još
25. srpnja 1995. godine i nakon toga je triput širilo i mijenjalo
zbog potrebe da se suđenje provede što učinkovitije pa su u njoj
zadržani samo najteži ratni zločini
Mladić je godinama nakon podizanja prve optužnice bio
neuhvatljiv, baš kao i njegov politički
“šef” Radovan Karadžić, unatoč činjenici da
su bili na vrhu popisa najtraženijih osoba, “rame uz rame”
s Osamom Bin Ladenom.
Mladić se najprije skrivao na teritoriju BiH, a omiljeno
boravište bio mu je podzemi bunker građen kao atomsko sklonište
za vojni i politički vrh bivše SFRJ kod mjesta Han-Pijesak na
Romaniji. No suočen s jasnim nastojanjima pripadnika NATO-a da ga
pronađu i uhite pobjegao je u Srbiju pod okrilje
režima Slobodana Miloševića.
Ja sam onaj kojeg tražite
Preživio je i i Miloševićevo svrgnuće s vlasti 2000. godine pa se
pod okolnostima koje još nisu u cijelosti razjašnjene,
zahvaljujući mreži pomagača ali i potpori što su mu je otvoreno
ili prikriveno još godinama nakon toga pružale vlasti u Beogradu,
skrivao sve do 2011. godine.
Srbijanska policija pronašla ga je u selu Lazarevu kod Zrenjanina
26. svibnja te godine gdje se skrivao pod lažnim
imenom Milorad Komadić. “Našli ste onog
koga tražite. Ja sam Ratko Mladić”, kazao je policajcima bjegunac
koji je tad imao izgled oronulog starca no ipak je kod sebe
navodno imao dva pištolja iako ih nije pokušao koristiti
Srbijanske su vlasti Mladića ICTY-u izručile 31. svibnja 2011.
godine, a dokazni postupak u Den Haagu počeo je godinu dana
kasnije i trajao je do kolovoza 2016. godine. Svoje iskaze
tijekom procesa dalo je 377 svjedoka obrane i optužbe. Sudsko
vijeće u obzir je uzelo i pisane iskaze još 214 svjedoka.
Ključne točke optužnice temelje se na izravnom Mladićevom
sudjelovanju u genocidu u Srebrenici u srpnju 1995. godine kada
je ondje ubijeno osam tisuća bošnjačkih muškaraca i dječaka,
odgovornosti za široku kampanju progona, deportacija, mučenja i
ubojstava nesrpskog stanovništa tijekom 1992. godine u najmanje
sedam općina u BiH, osnivanje logora “Omarska”, “Keratern”,
“Manjača” i “Trnopolje” u kojima su mučeni i ubijani Bošnjaci i
Hrvati, teroru nad civilima tijekom opsade Sarajeva od 1992. do
1995. godine te uzimanju za taoce pripadnika mirovnih snaga
Ujedinjenih naroda (UNPROFOR) u svibnju i lipnju 1995. godine.
Optužnica protiv Mladića uz osobnu odgovornost sadrži i
sudjelovanje u udruženom zločinačkom pothvatu na čijem je čelu
bio Karadžić s ciljem uspostave države u kojoj bi Srbi imali
prevlast i s čijeg bi teritorija trajno uklonili Bošnjake, Hrvate
i drugo nesrpsko stanovništvo.
U optužnici su potanko opisani zločini poput ubojstva 144 osobe u
mjestu Ključ, više od 200 zatočenika u zatvoru u Foči, ubojstvo
150 osoba u logoru Keratermu te 140 u logoru Sušici kod
Vlasenice, kao i zatočenje tisuća Bošnjaka i Hrvata u logorima
poput onoga na Manjači osmišljenim tako da dovedu do njihova
fizičkog uništenja.
U točki koja se odnosi na genocid u Srebrenici, Mladiću su
stavljena na teret masovna ubojstva više od tisuću zarobljenih
Bošnjaka u selu Kravica te još tisuću kod škole u mjestu
Orahovac. Tu je i opis “bezobzirnog uništavanja” privatne imovine
i javnih dobara te spomenika kulture i sakralnih objekata.
U djelu optužnice koji se odnosi na teroriziranje Sarajeva
tijekom opsade grada, spomenut je zločin na tržnici Markale iz
veljače 1994. godine kada je ubijeno 66, a ranjeno više od 140
osoba.
Točno 10. svibnja 1992. godine Mladić je preuzeo dužnost
zapovjednika Druge vojne oblasti tadašnje JNA, da bi samo dva
dana kasnije i formalno postao zapovjednikom vojske bosanskih
Srba. Ostat će zabilježeno kako je on u noći 28. svibnja izravno
zapovjedio topnički napad na civilne ciljeve u Sarajevu.
“Tuci Velušiće (Velešiće – op.a.). tamo nema srpskog življa
mnogo”, zapovjedio je Mladić radio vezom podređenom časniku
zaduženom za bitnicu iz čijih se topova tada gađalo Sarajevo.
“Snage koje su sudjelovale u napadu na Sarajevo granatirale su i
otvarale snajpersku vatru na civile dok su ovi obavljali
svakodnevne aktivnosti. Ljudi su ranjavani i ubijani u vlastitim
domovima. S obzirom da nije bilo plina, struje ili tekuće vode,
ljudi su bili prisiljeni izlaziti iz svojih domova čime se
povećavao rizik od smrti”, jedan je od navoda iz dijela optužnice
koji se odnosi na troipolgodišnju opsadu Sarajeva tijekom koje je
ubijeno više od deset tisuća građana, među kojima i 1600 djece.
Golemo zanimanje u BiH
Najavljeno izricanje presude Mladiću izazvalo je ogromno
zanimanje u Bosni i Hercegovini, a gotovo sve bitnije
televizijske i radijske postaje najavile su posebne programe za
22. studenoga, odnosno izravne prijenose iz Den Haaga.
U udrugama koje okupljaju članove obitelji ratnih žrtava vjeruju
kako je za Mladića jedino moguća doživotna zatvorska kazna, ali
neki pritom upozoravaju kako i takva kazna nije dovoljna s
obzirom na težinu počijenjenih zločina.
“Toliko je zla počinjeno da nijedna zatvorska kazna nije
dovoljna. Tim zločincima bolje je u zatvoru nego meni koja sam
ostala potpuno sama”, kazala je lokalnim
medijima Hatidža Mehmedović, predsjednica
udruge Majke Srebrenice.
Među bosanskim Srbima i njihovim udrugama očekivanja su potpuno
oprečna i svi očekuju kako će Mladić biti oslobođen. Uvjeren u to
je i Mladićev sin Darko koji tvrdi da
krivnja njegova oca za ratne zločine na suđenju uopće nije
dokazana.
“Bilo koja presuda osim oslobađajuće neće biti pravedna i za nas
kao njegovu obitelj bit će potpuno neprihvatljiva. Sve pravne
analize pokazuju da tužiteljstvo u Den Haagu nije uspjelo
dokazati navode iz optužnice”, kazao je Darko Mladić za Balkansku
istraživačku mrežu (BIRN).
Bez optužnice za Škabrnju, osuđen za Kijevo
Iako je “najpoznatiji” po zločinima koji se vežu za njegovo ime u
BiH, Ratko Mladić je svoj krvavi pohod počeo u Hrvatskoj, kao
zapovjednik Kninskog korpusa JNA. Njegove postrojbe napadale su
Šibenik, Zadar, Vrliku, Kijevo i Škabrnju, u kojoj je 18.
studenoga 1991., istoga dana kada je pao Vukovar, ubijeno 43
civila i 15 vojnika.
Kolonom sjećanja “Korak po korak”, u kojoj se okupilo više od
15.000 ljudi iz svih krajeva Hrvatske, u subotu je u Škabrnji
obilježena 26. godišnjica tog masakra. Marko
Miljanić, ratni zapovjednik obrane Škabrnje, kazao je
tim povodom za HTV da je “Ratko Mladić u Škabrnji ispekao zanat”.
Haški sud, ali još niti hrvatsko pravosuđe, za to ga nisu
optužili. Mladić je, međutim, u Hrvatskoj ipak osuđen za dio
svojih zločina.
Temeljem optužnice Županijskog državnog odvjetništva u Šibeniku
iz svibnja 1991. tadašnji Okružni sud u Šibeniku je u srpnju
1992. Mladića i još šest osoba osudio na zatvorsku kaznu od 20
godina. Na teret mu se stavljalo da je u kolovozu 1991. počinio
zločine protiv civilnog stanovništva u Kijevu i Vrlici, od
kolovoza do studenog iste godine napadao Sinj i okolicu, u rujnu
1991. Maljkovo, Potravlje, Šatrić i Dabar te područje Šibenika u
rujnu 1991.
U prosincu 1995. županijsko državno odvjetništvo Mladića i još
tri također odbjegle osobe optužilo je da su 1991. isplanirali i
u siječnju 1993. organizirali rušenje brane i hidroelektrane
Peruča, s ciljem potpunog potapanja civilnih i gospodarskih
objekata te time ugrožavanja nastanjenih stanovnika nizvodno
brane i rijeke Cetine u Sinju, Trilju i Omišu.