Ovdje čak nije bilo ni rata, iako je svaki treći stanovnik
Vrbovskog, čije su Moravice mjesni odbor – Srbin, jer nije bilo
zainteresiranih ni s jedne strane. A bili su naoružani, jednima
je puške podijelila JNA, a drugima hrvatska policija.
Oni, međutim, sela nisu čuvali jedni od
drugih, već od onih ‘sa strane’. Sasvim pogrešno bi bilo
zaključiti da je ovo goransko mjesto u sebi očuvalo Jugoslaviju,
no da ovi ljudi ne znaju mrziti jedni druge po nacionalnom ključu
i da se duboko poštuju, živa je istina, piše
Jutarnji.
Do 1919. godine zvale su se Komorske Moravice, do 1991. godine
Srpske Moravice. Dale su proslavljenog glumca Peru
Kvrgića i brončanu olimpijsku Snježanu
Pejčić.
Ovdje je vjerojatno najmanja stopa iseljavanja mladih u zemljama
Europske unije jer nema više tko iseljavati. Izumiranje Gorskog
kotara započelo je davno prije nego što se to dogodilo u ostatku
Hrvatske.
Gradonačelnik Dražen Mufić kazao je
kako Grad Vrbovsko ima više od 35 posto predstavnika srpske
nacionalne manjine.
“Mi smo u potpunosti implementirali Zakon o pravima
nacionalnih manjina u naš Statut. Dogovorili smo se
s predstavnicima Vijeća srpske nacionalne manjine da one
dvojezične ploče idu samo tamo gdje su Srbi u većini, a to su, uz
Moravice, još Gomirje i Ljubošina, te određene ulice. Smatrali
smo jedni i drugi da nema potrebe takvim pločama pokrivati druga
naselja, pogotovo ona u kojima Hrvati žive u stopostotnoj
većini”, nadodaje.
Oba zamjenika su mu iz redova srpske nacionalne manjine.
“Ljudi ovdje imaju iste uvjete i iste
mogućnosti, a razlike ne pravimo ni u čemu, najmanje u
nacionalnosti. Dijelimo posljedice teškog života. Ovdje, srećom,
nije bilo rata, pa smo se nekako ranije okrenuli poslu i
investitorima. Uvijek ima pojedinačnih ispada, ali mogu reći da
je situacija glede tog pitanja vrlo dobra. Suradnja je vidljiva
na svakom koraku, a najveći zajednički projekt je zapravo naš
proračun koji ne isključuje nikoga, financiramo brojne kulturne
udruge, manifestacije, programe”, govori gradonačelnik.
Nadodaje kako dijele i dobro i loše, a najveći im je problem što
im sela postaju prazna. U 63 naselja na 270 kvadratnih kilometara
živi samo 5.000 ljudi. Kaže kako je pravi izazov brinuti o
brojnim nerazvrstanim cestama, organizaciji odvoda smeća i drugim
komunalijama.
Za profesora povijesti i geografije, slikara i predsjednika
Srpskog kulturnog društva “Prosvjeta” Novicu
Vučinića, riječ “suživot” je bezveze – kao da govori da
moraš s nekim živjeti što u Moravicama nije slučaj.
“Nismo mi izmislili ništa novo, mi smo samo nastavili onako kako
su to radili prije nas. Kada je sve krenulo početkom
devedesetih, mi smo vidjeli da ne valja, imali smo,
doduše, svatko svojih budala, koje smo morali
‘išamarati’. Pogodile su se dobre generacije Hrvata
i Srba koje su se trudile. Bilo je bitno da nikome
ne padne glava, i u tome smo uspjeli. Nije na lokalnoj razini
nikada bilo problema, na razini Grada još manje, a suradnja sa
Županijom je izvrsna. No, tako nije na nacionalnoj razini. Mi se
ne bavimo politikom, ali ona nama itekako da. Mi se odupiremo,
ali kako dođe s vrha, tako mora biti”, kazao
je za
Jutarnji list.
Ovi Gorani nisu se dijelili prema nacionalnosti, niti su se
isključivali u poštivanju običaja.
Cijelu priču možete
pročitati ovdje.