“Đanijev dječji vrtić” kako ga u posljednje vrijeme sve češće
nazivaju baš se i nije proslavio niti igrom, a niti rezultatom, u
prvenstvenom susretu 2. kola Lige za poredak koja je odigrana u
ŠSD pred oko dvije stotine najvjernijih poklonika rukometa.
Suprotstavila im se momčad RK Spačve Vinkovci a završila je
pobjedom gostujuće momčadi rezultatom 29:25 (17:15).
Karlovac je nakon niz godina igranja u Premijer ligi – Ligi za
prvaka, iz objektivnih razloga (pomlađivanje i odlazak iskusnih
igrača) ove godine nakon redovnog dijela Premijer lige polučio
nastup u Ligi za poredak – najslabijoj završnici prvenstva
Hrvatske. S obzirom na sve okolnosti to i nije neki problem –
bitno je da je HRK Karlovac ostao prvoligaš. Kako u Ligi za
poredak niti jednoj momčadi nije toliko važan konačan plasman –
koliko igra, pomalo smo razočarani onime što je u petak navečer
pod krovom najstarije, prve prave sportske dvorane u Hrvatskoj
(za 2 godine obilježit će zlatni jubilej) prikazala domaća
momčad. Trener Dinko Đanković je nakon niz (ne)očekivanih
izostanaka (odlazaka najboljih igrača iz kluba) ove sezone bio
primoran priliku dati mladima pa je tako Vinkovčanima
suprotstavio do sada najmlađi sastav koji je ikad u povijesti
karlovačkog prvoligaškog rukometnog kluba (od 1992. godine)
istrčao na jednu službenu prvoligašku utakmicu (netko je
izračunao da im je prosjek godina 18,8) od koje se očekivalo puno
više volje, srčanosti i želje za igrom. Konačno, potpuno anonimni
karlovački rukometaši (do jučer igrači Rukometne škole Karlovac)
dobili su priliku zaigrati u prvoligaškoj seniorskoj momčadi koja
se nikako ne propušta. Očekivana je stoga borbena, žustra,
požrtvovna i bolja igru karlovačkih rukometnih nada a svjedočili
smo, nažalost, jednoj potpuno mlakoj, nezainteresiranoj i
dosadnoj igru kao da se ne radi i mladim i anonimnim igračima
željnih afirmacije i igre u najboljoj (prvoj) postavi svoga
kluba. U 60 minuta zabilježili smo tek jednu lijepu akciju
domaćih rukometaša (10-ak minuta prije kraja) koja je izmamila
pljesak publike i samo 1 do 2 vodstva (9:8, 10:8) u prvom
poluvremenu. Sve ostalo pripalo je gostujućim igračima koji su
isto tako, kako su pobijedili mogli lagano i izgubiti, da je
karlovačka momčad pokazala puno više želje i htijenja za pobjedom
jer, ne može se uvijek čupati na neiskustvo i mladost!
Za Karlovac su nastupili: Radočaj, Sudarić, Vojak 2, K. Capan 2,
Šnajder 6 (1), MIličević 1, Domagoj Smojver 2, Dominik Smojver 5,
Blašković, H. Capan, Špruk, Obranović 7, Milovac, Karić (6+0),
Crnković, Prezelj (4+1). Trener Dinko Đanković.
Hrvatski rukometni savez (HRS) je najavio reorganizaciju
natjecanja i HRK Karlovac već danas mora voditi računa s kakvom
će momčadi istrčati na jesen, na koje igrače može računati,
pripremiti se da i dalje ostanu (uz PPD Zagreb) jedini klub koji
od 1992. godine nije napuštao 1. Hrvatsku rukometnu ligu. Za
pretpostaviti je da će ostati u istom pomlađenom sastavu.
Naveliko se priča da će igračku karijeru u Njemačkoj nastaviti
Matija Perajica (za što su “zaslužni” Matijin otac i bivši
karlovački igrač Nenad – Steka Gojsović koji je već duže vrijeme
u pečalbi). Govori se i da je tata Stipe već pronašao novi klub
za sina Dominika Smojvera. Ako je to točno – neka im je sa
srećom! Odlazili su i bolji igrači pa je HRK Karlovac nekako
preživio njihov odlazak. Mladi koji ostaju igrati moraju biti
svjesni, znati, da im se pruža jedinstvena prilika igrati u
društvu najboljih hrvatskih rukometaša te se ne bi se smjeli
previše opterećivati (ne)radom Uprave kluba. Na njima je da
igraju a Upravu će, valjda, netko već riješiti. Tko s takvim
stavom i pristupom ne uđe u novu prvenstvenu sezonu – najbolje mu
je da već sad odustane. Ulog je velik i samo ga treba znati
zgrabiti i iskoristiti. S pristupom igri kakav su imali protiv
Vinkovčana – šanse su im minimalne jer, tako se ne bori za boje
svoga kluba, naročito ne mladi još neafirmirani rukometaši.
KAŠonline