Kad se dijete rodilo, kći i zet baki i svima rekli su da je
rođeno mrtvo. Organizirali su i karmine, no baki je otpočetka
nešto bilo sumnjivo. Krenula je istraživati i došla do
šokantnog otkrića. Dijete je rođeno živo i zdravo, no kako zet
nije bio siguran da je njegov otac – roditelji su
bebu dali na posvajanje.
Šokirana baka pronašla je dijete, zatražila i dobila skrbništvo i
tako izvukla unuku iz doma. No kako Obiteljski zakon zabranjuje
posvajanje krvnih srodnika u ravnoj lozi, baka strahuje da će u
jednom trenutku netko doći i posvojiti njezinu unuku.
“Bio mi je to strašan šok”
“Porođaj je bio u osmom mjesecu, ona je mene nazvala drugi
dan iz bolnice i rekla da je ona rodila i da je dobro, ali da je
beba umrla. Meni je to bio strašan šok. Kako umrla, zašto
umrla? Znam da je čitav tok trudnoće bio u redu? Prvo
da vidim nju, a onda da se informiram što se dogodilo”, kazala
je Marija, baka i skrbnica djeteta.
Tako je gospođa doznala da joj je prva unučica umrla pri
porođaju. Iako joj je kći rekla da ne može doći u
posjet u kliniku u kojoj je rodila, Mariju to nije
zaustavilo, već je sjela u automobil i ne slušajući kćer, otišla
u posjet.
“Oni su bili šokirani kada sam došla. Ona je odmah počela
plakati. Nismo puno pričali o porođaju jer je ona još bila u
šoku, slaba, bio je carski rez. Nekih pola sata sam bila u
posjetu. Rekla sam da neću više smetati i da ću doći sutra
ponovno i zet je odlučio da me isprati iz bolnice van. Ja sam
rekla da ne mora, da su vrata na struju i da će morati ponovno
zvoniti, no on je inzistirao. On je očito mene pratio da ne bi
srela nekoga od osoblja i pitala što se dogodilo s bebom. I
pričekao je, vidjela sam ga u retrovizoru i stajao sve dok nisam
otišla autom”, kazala je baka i skrbnica djeteta.
Sutradan ju je kći uvjerila da ne dolazi jer će sljedećega
dana ići kući i da će ju posjetiti pri povratku. Tako je i bilo.
Još uvijek pod šokom zbog smrti unučice, Marija, inače medicinske
struke, zatražila je bolničku dokumentaciju kako bi doznala uzrok
smrti.
“Oni su imali neki čudni izgovor da nisu dobili otpusno pismo jer
nije bilo primarijusa koji ju je porodio. Ja pitam, a gdje je
otpusnica, moraš imati otpusnicu. Nema ni otpusnice, a ne možeš
izaći iz bolnice bez otpusnice. Rekli su da idu na kontrolu i
tada će dobiti sve papire”, kaže baka.
“Što je s tijelom?”
Mariji je od tog trenutka priča o smrti djeteta postajala sve
nevjerojatnija. Prisjetila se kako ju je zet otpratio pogledom s
parkirališta, kako nije razgovarala s osobljem poliklinike, na
kraju je kći uspjela napustiti bolnicu bez dokumentacije… Kako
nam je ispričala, toga trenutka zapravo nije znala u što sumnja.
S nestrpljenjem je čekala subotu kada će konačno vidjeti bolničku
dokumentaciju.
“Oni su imali neke papire, otpusno pismo u kojem je pisalo da je
rođeno mrtvo žensko dijete s čvrsto omotanom pupčanom vrpcom
oko vrata. APGAR 0 od 10, dijagnoza je bila masno istaknuta. Ja
sam pitala zeta gdje je nalaz obdukcije i hoćemo li raditi pokop,
da ću se ja pobrinuti za to. Da budemo mi, samo najuži rod, da
imaš gdje upaliti svijeću. Rekao je da će to dobiti poštom, a
pitala sam, što je s tijelom? Rekao je da će to poliklinika
riješiti, tijelo će se kremirati na Mirogoju i sahraniti u
zajedničku grobnicu. Ja sam bila u šoku”, kaže baka.
Obitelj i prijatelji počeli su dolaziti, palile su se svijeće za
mrtvu bebu. “Meni je to sve bilo čudno. Išla sam istraživati,
nazvala sam neke ljude, kolegice s kojima sam studirala: znaš li
koga, možeš li mi to provjeriti? Došla sam do poliklinike i rekla
da sam imala uvid u takvo i takvo otpusno pismo. Oni su bili
šokirani jer kod njih nikada nije bilo mrtvorođene bebe. Svaki
dan sam išla sve dalje i dalje. Saznala sam da je beba živa, da
se nalazi u socijalnoj ustanovi”, priča baka.
“Kći je meni od prvog trenutka rekla da je trudna. Nikakvih
komplikacija u trudnoći nije bilo. U jednom trenutku mi je rekla
da to nije dijete njezina muža i da će se najvjerojatnije vratiti
kući, što je i napravila negdje u četvrtom mjesecu prošle godine.
Bila je ovdje jedno dva mjeseca i onda je odlučila ponovno se
vratiti suprugu”, kaže baka.
Između supruga i djeteta izabrala je – njega
Kćeri koja je u tridesetima – to je bilo prvo dijete. Sa suprugom
je vezu počela još u srednjoj školi. Kći, koju ćemo zbog zaštite
identiteta zvati Sanja, čini se da je bila
prisiljena birati između supruga i djeteta. Izabrala je supruga.
“Meni je to bilo strašno. Ja volim svoju kćer bez obzira što je
ona napravila, ali bilo mi je nezamislivo ostaviti to malo
stvorenje negdje da čitav život provede po ustanovama ili da bude
posvojeno, a ja sam zdrava, normalna baka koja se može za nju
brinuti”, kaže baka.
Marija je pozvala kćer i zeta i suočila ih sa svojim saznanjima.
Opisuje nam to kao mučan razgovor tijekom kojega je zetu bilo
najvažnije da se prava istina ne dozna. Brinulo ga je kako sada
svima reći da su lagali i da mu je supruga zatrudnjela s drugim
muškarcem. Iako se, ističe Marija, u malom mjestu poput
njihova na sjeverozapadu Hrvatske sve zna i niti jedna
tajna ne ostaje dugo tajnom.
“Vidjela sam da sa njima ne mogu imati nikakve kontakte. Da moram
angažirati neke službe, neke institucije jer je on meni rekao
ovdje na terasi da on ima cijev i u cijevi dva metka. Ja sam ga
pitala: ‘I… što to znači? Hoćeš ubiti mene i … ili sebe i
svoju ženu?’ Rekao mi je da to nije prijetnja, već upozorenje”,
priča baka.
U tri mjeseca ishodili pravomoćno rješenje o
skrbništvu
Marija je tog trenutka znala da mora pronaći dobrog odvjetnika i
krenuti u bitku za unučicu.
“Nakon posjeta gospođe mi smo krenuli u smjeru Centra za
socijalnu skrb i jednim sveobuhvatnim pritiskom prema
Ministarstvu i Centru smo uspjeli u relativno kratkom vremenu od
neka tri mjeseca ishoditi da dobije pravomoćno rješenje o
skrbništvu nad djetetom”, kazao je
odvjetnik Vladimir Tertešak.
Prema Obiteljskom zakonu – baka ne može biti posvojitelj. A kako
su Sanja i njezin suprug dali dozvolu za posvajanje njezine
unučice, Marija strahuje da će joj u nekom trenutku uzeti dijete.
“S obzirom na to da su roditelji pod navodnicima dali pristanak
za posvojenje, kažem pod navodnicima jer postoji osnovana sumnja
da otac upisan u Maticu rođenih nije biološki otac (….) U tom
smislu smo prema Centru krenuli s prijedlogom za pokretanje
postupka radi osporavanja očinstva oca upisanog u Maticu rođenih
i postupak utvrđivanja očinstva kako bi se utvrdio tko je
biološki otac, a samim time bi i pristanak roditelja koji su dali
da se dijete posvoji bio nevažeći”, kazao je odvjetnik Vladimir
Tertešak.
“Posvojenje nije institut koji posvojiteljima traži dijete, nego
insitut koji djeci traži roditelja, onog koji je najbolji, koji
najbolje može zadovoljiti dječje potrebe”, kaže socijalna
radnica Vlasta Grgec-Petroci, a na pitanje:
“Zašto bake i braća ne mogu posvojiti dijete, brata ili kćer ili
sina?”, odgovara: “Na to pitanje nema točnog odgovora,
zakonodavac nije dao odgovor na to pitanje, međutim prema
Obiteljskom zakonu koji je trenutno na snazi, baka i djed,
odnosno braća i sestre, odnosno krvni srodnici po ravnoj
liniji ne mogu posvojiti dijete”.
“Ako se brine za dijete, baka nema razloga za strah”
No Vlasta Grgec-Petroci, socijalna radnica s dugogodišnjim
iskustvom u pitanjima posvajanja, tvrdi: baka ima drugi
način da ostane s unukom.
“Kad je postupak posvojenja u pitanju, onda se najprije
provjerava mogu li baka, djed, bliska rodbina preuzeti adekvatnu
brigu o djetetu. Prema tome, u ovom slučaju o kojem govorite ako
baka ima adekvatne uvjete, ako se adekvatno brine o djetetu, nema
razloga za strah da bi dijete moglo biti oduzeto i dano na
posvojenje, bez obzira što su roditelji dali suglasnost za
posvojenje. Baka može kroz druge institute, kroz skrbništvo ili
udomljenje nastaviti brigu o djetetu”, kaže Vlasta Grgec-Petroci.
Marija danas uživa s unučicom, a sami smo se uvjerili da im ništa
ne nedostaje.
“Beba je dobila jedan kilogram otkada je s bakom. Hranimo se
svaka četiri sata, imamo adaptirano mlijeko, tu su još i
voćne kašice. Šećemo se po suncu, obavili smo preglede kod
pedijatra i neuropedijatra. Beba je zdrava. Večeramo oko devet i
spavamo do devet tako da se baka sada naspava s bebom i jako nam
je dobro”, pripovijeda baka kroz smijeh.
Svakodnevno imaju podršku ostatka obitelji i prijatelja.
“Familija se aktivirala, nećakinje nećaci, svi. Od ljudi, od
poznanika, čak i od onih od kojih se nisam nadala… Dolaze,
donose pelene, hranu, vele bit će ti teško. Skrbnička naknada je
mala, ali puno se ljudi aktiviralo da pomogne baki i malenoj”,
kaže baka.
Trenutačno u Hrvatskoj 160
djece čeka posvojenje. Među njima je
73 zdrave djece i 87 sa zdravstvenim ili razvojnim
teškoćama. “Hrvatska država najprije mora učiniti sve da
dijete ostane u biološkoj obitelji, mora pomoći ojačati biološku
obitelj, pružiti podršku i tek kad se ustanovi da se ta biološka
obitelj ni na koji način ne može adekvatno brinuti o djetetu –
dijete ispunjava uvjete za posvojenje”, kaže Vlasta
Grgec-Petroci.
Djevojčica iz ove naše priče za dlaku je izbjegla biti 161. na
listi za posvajanje. Samo zahvaljujući velikom srcu i upornosti
svoje bake koja se nije mirila s činjenicom da joj je prvorođena
unuka – mrtva.