"Milan Jakšić je moj lični i odlični prijatelj. Igrali smo zajedno košarku. Nije za zanemariti da smo na mome prvom novinarskom zadatku bili zajedno u Splitu i spavali u bračnom krevetu – to se ne zaboravlja", rekao je novinar i publicist Danko Plevnik.
“Govorim o dolasku ljudi iz sela u grad kao što sam i ja došao s pet godina života. Pišem o našoj integraciji u gradsku sredinu. Ta integracija je bila izuzetno brza, ali ne samo zato što smo to žarko htjeli nego i zato što smo došli u sredinu koja nas je prihvatila, a da bismo bili brže prihvaćeni, morali smo nešto pokazati, biti odličan učenik, sportaš, pohađati glazbenu školu… Bili smo fascinirani gradskom djecom. Gradski sloj je u sebi nosi crte građanskog svjetonazora. Nismo zaboravili svoj seoski identitet, ali smo žarko željeli usvojiti novi, i uspjeli smo”, rekao je umirovljeni novinar Milan Jakšić u petak u Ilirskoj dvorani Gradske knjižnice “Ivan Goran Kovačić” za predstavljanja svoje knjige memoara “Odrastanje u Karlovcu” koju je izdala Udruga za razvoj građanske i političke kulture Karlovac Polka, a koja se može nabaviti u Paviljonu “Katzler”, Slatkovodnom akvariju i muzeju rijeka “Aquatika” te kod nakladnika.
O knjizi su u prepunoj dvorani govorili autorovi dugogodišnji prijatelji, novinar i publicist Danko Plevnik te sociolog i politolog Vladimir Lay, a bila je to prilika za susret i s onima s kojima se autor nije vidio pola stoljeća, nekadašnjim susjedima iz Naselja Nade Dimić, danas Marka Marulića.
“Milan Jakšić je moj lični i odlični prijatelj. Igrali smo zajedno košarku. Nije za zanemariti da smo na mome prvom novinarskom zadatku bili zajedno u Splitu i spavali u bračnom krevetu – to se ne zaboravlja”, rekao je novinar i publicist Danko Plevnik.
Nastavio je da Jakšić “kroz 11 anegdota, vješto proširenih u zanimljive pripovijesti otkriva svoje odrastanje”. “Pišući o drugima govori o sebi i tako oživljava mnoge koji su odavno postali dio prošlosti, od poznatih karlovačkih novinara do čuvenih rakovačkih fakina, a središnje mjesto zauzimaju stanovnici Naselja Nade Dimić, svaki na svoj način. Na dvije stotine stranica su sadržane mnoge vrijedne zgode i činjenice koje bi bez Jakšića zauvijek nestale. Fotografije otkrivaju više od riječi. Jakšić pruža čitljivo štivo s mnoštvom zanimljivih podataka o različitim ličnostima iz novinarstva, kulture i sporta, što suhoparni leksikoni i enciklopedije nisu u stanju pružiti jer im nedostaje osobni štih, neposredno iskustvo i uživanje u druženju” rekao je Plevnik dodavši da je ova knjiga otkrila nove detalje o Karlovačkom slučaju, velikoj aferi iz 1983. godine, uslijed koje je Jakšićeva obitelj stradala zbog njegova savjesnog pristupa poslu.
No, Plevnik nastavlja da “Jakšić ne politizira svoja sjećanja nego humorizira, što je vrijednost njegovog analitičkog i pripovjedačkoga duha”. Ocijenio je djelo važnim i u pogledu multietičnosti, isto kao i Srpsko kulturno društvo “Prosvjeta” koje je pomogla organizaciju promocije.
“Ernest Renar je rekao da je pogrešno poimanje vlastite povijesti
dio nacionalnog bića. Odrastao sam na predrasudama da je Trst naš
i da Talijani nemaju nikakvo pravo na osjećaje prema Istri. Od
takvih domoljubnih zabluda me 1979. godine razuvjerila knjiga
Carla De Franceschija ‘Uspomene’ u kojoj je autor još 1926. na
razoružavajući način, toplo i iskreno opisao svoje talijanske
korijene i ljubav prema Istri. Ova knjiga je dijelom pandan
Franceschijevoj jer na jednako istinoljubiv način govori o pravu
Srba u Hrvatskoj na svoj zavičaj, domovinu i državu, što se na
ruševinama Jugoslavije pokušavalo na ovaj ili onaj način staviti
pod tepih suvremene povijesti. Antibirokratske revolucije i
ratovi Slobodana Miloševića su, nažalost, rezultirale
generalizacijama zbog koje su se neki Srbi odricali imena,
obitelji, etničkog i povijesnog identiteta te rodnog kraja”,
rekao je Plevnik.
Lay i Jakšić rođeni su 1947. godine i ista su generacija s Fakulteta političkih znanosti u Zagrebu, a ponovno su se sreli kada se Lay prije nekoliko godina doselio u Karlovac. “Ova knjiga je neka vrst lagane poetike, životne i jednostavne, a ne opterećujuće. Ova knjiga je draga i plodna. Kada je čitate svatko se iz svog ugla, života, geografije, sjeti djetinjstva i mladosti – svi smo varirali slične teme. Ovo je kronika u razdoblju četiri desetljeća, knjiga sjećanja iz dječjih, mladalačkih i zrelih godina, baš lijepa knjiga”, poručio je Lay.
